Metamorfoza I

hraniš mnoga moja usta
krajolicima od kože
i jugozapada

u toplom divljem vrtu
oko vrata nježne grane
lepezasti vrhovi lišća

ticala za izmjeru topografije
istražuju kupe, promatračnice; tu
se topi ledenjački jezik od mesa

uberi iznad mojih grudi suptropsko voće
lokalna je klima neopisana

Metamorfoza II

istočni su grijesi za djecu stranaca
zapliću se bespomoćno pristojno
u mom dekolteu

difundira predefinirani rastanak
iz grudi
uvijek iznova iznenađujuće ništa

u perspektivnim kanalima;
jabuku spoznaje
melju prvo(i) zubi

protjerani iz raja
spoznavši što su to hormoni

Metamorfoza III

kao maslac kružnom pilom
odsijecam meke misli
odlučujući metež (s tobom)

u prirodnoznanstvene ploške:
vodim lijep život

ne perem više ni čaše
procjeđujem isključivo umjetno oplođene trave (iz preljeva)

sve neugodno čine strojevi
sve ugodno činim ja

Metamorfoza IV

pri usponu brojimo svoje rane
po mrljama na žutom lišću javora
svakome Ahilova peta raste negdje drugdje

šuma se igra skrivača s oblacima
i daždevnjačkim vlakom; probavlja stabla (vjeverica)
i povremeno kašlje kao da je malo bolesna

ovdje u kamenu leži prijateljeva koža
sašivena vremenskim prilikama urezana sokom
žvačemo čičke kruške plavičasti sir

čvorci umiruju svoje ženke
tihim brbljavim pucketanjem

Metamorfoza V

između breza i livada
ljiljani
tanki leopard

kao da bi htio
uloviti dijete
koje zovemo malim Isusom

u skoku
nostalgija se svlači
poput lagane bluze,
u prijenosnim kućama od drva & ljepila

htjela sam podijeliti s tobom;
težinu prugastog kupaonskog ogrtača
jedan bih rukav nosila ja
drugi ti

Metamorfoza VI

nikada više prati zube
tvoja prisutnost tamo, jučer, prije pola godine
zauvijek u ustima;
držimo (se) puni povjerenja (čvrsto)
nitko od nas ne grize

ti ponekad jedini
znaš više o meni samoj

otvorena mjesta, prozori
iza grmlja skrivaju se
šareni cvjetovi

ali: ako pogledaš, trenutačno
jedna, dvije sobe
neboder, na najvišem katu
ne previsoko;

u srednjoj Europi nebeski svod počinje
na leđima ljudi
ushićenih do ravne zemlje;
stražnje nepce (neočetkano)
u jet streamu

sljedećih četrdeset dana
nikada zabunom zagrcnut
nebosklon

Metamorfoza VII

s vremenom mogu zamisliti
ono što nikada nisam htjela
kako se pri rođenju djeca

gube mjestimice
voljeni krugovi na plivanju u (pre) plitkom gazu

majku više ništa ne zbunjuje
pošto se liječnik u njeno međunožje zadubljuje;
otac prazan
bez prvorođenog ushićenja

s vremenom mogu zamisliti
što buja bez klice;
s vremenom mnogo toga mogu zamisliti
s čim tebe ne želim upoznati

Metamorfoza VIII

pred bređom zebrom
prisiljavam se
da ne mislim na tebe
l´Africa non è solo parola

u meni živi tvoja ruka
bila bih magarac (& glupa)
da ne čeznem za djetetom,
s tom rukom

mirisalo bi na obalu Tibra
koricu kruha, pršut
govorilo bi znakovni jezik, français
tamno paperje sulla testa

cijelo tijelo oko,
usta svijeta;
tvoja ruka u meni
brižan pribor za šikaru

Metamorfoza IX

iznad pustinje Sahare
koja izgleda poput pustinje Sahare,
kakvu znamo

kao da smo tamo potratili dane, upravo tako
molekulama zraka pulverziran kamen
boje lososa & siv, upravo tako

kao koža tetke na umoru,
horizont ovjenčan oblacima,
mislim na Sarah;

satima poslije još
Sarah, koja svoje ime nosi
jer je mlada, upravo tako

sjedni pokraj mene na sjedalo
umjesto zakotrljane jabuke na plavoj presvlaci
topi se sladoled

kao: rastopljen kupus, pesci spremuti,
zdrobljen jasmin, pomuzeni oblaci
na vimenu noći;

znaš na što mislim,
kao što i Sarah pozna Saharu:
iz vlastitog iskustva

katkad se tamo znoji kamenje
ne vidi se odavde gore, ten thousand feet a.s.l.
vidim te pokraj sebe

hvatam te za koljena
razmičem ih
nekoliko milimetara

Metamorfoza X

letjeti s komarcima
zaštićen rođen
(u brdima)

s četiri pretvoren u pijetla
s pet u psa

pitoma Europa,
pripitomljena klimom
mrazom zašećeren krajolik
otkriva: sveznajuće krojačke metre

ispod svih oblaka:
dodatak infrastrukture
ništa nije bolje od

meke donje strane tvoga jezika

Metamorfoza XI

ti ja, još budni
danas odmah
između noći i ničeg

sveži mi čvor u džepnu knjigu:
abecedu želim vidjeti
kako pišeš,
svih dvadeset i šest slova plus prijeglasi posebni znakovi
jedno za drugim;
kao da smo se igrali u pijesku

smiješ pronaći riječi
pokupiti
dopustiti si riječi
come nessun altro
le avrà in bocca;

prizovi si samo osjećaje buđenja,
ti živiš pjesme
neizmjeran entuzijazam
neobuzdani pokreti ruke

drži se sekundu
prije napada dana
da ne padneš s ruba

kod tebe
come questra pera
mentre tu la mangi

Metamorfoza XII

prisili me da ne mislim na tebe
bijela koža tvoje ruke
pliva – životinja koja tek otkriva –
u tek nastaloj rupi za piće

desetljećima nedužno čekanje
uvijek u kupaćim gaćama na suncu
uzgajajući svijetle dlačice, travne ruže,
tekuća divljina;

bijele glave električnih vodova
sjede poput jastrebova škanjaca
tra cielo e terra
vidim još svijetle golubove
between heaven and earth
albino vrapce
kako vode struju

u svakom obliku
krajolik govori o početku naših vremena
i Steveu Bikou

noću srećemo pingvine na zebri
onda se šćućure u grmovitu jamu
na rubu ceste, visina ispuha

krivolovci, informal settlements
13 komada toasta one man ate
with a poached egg

moju si dušu od prašine ganuo
ručno rađeni bože