Between the Acts

No. 1 - Year 7 - 12/2016

University of Zadar | ISSN 1847-7755 | SIC.JOURNAL.CONTACT@GMAIL.COM

Editorial

The papers collected within this entr'acte issue use different perspectives and standpoints to explore what happens between the acts – regardless of whether these are acts of a play, acts of speech or some other kind of social intercourse, or – broadly speaking – various acts/actions/activities that pertain to fictional worlds. It could arguably be expected that between the acts there is nothing of significance – utter silence and empty rows of seats in a theatre hall – or some form of light entertainment at best. These spatiotemporal lacunae, vacancies left gaping for however short a time, still possess the power, as all the papers in this issue seem to indicate, to construct and project new meanings of their own, or at the very least create potential for re-interpreting the adjacent ideas and contents, as well as exploring the problems of context, causality and sequence. ...

Literary Translation
Mridula Garg and Marijana Janjić:

Otvori oči, pa po običaju najprije baci pogled na sat na zapešću... Tek je pola sedam. No učas ih čvrsto zaklopi, iščekujući škriput kreveta i glas: „Ustaješ?“ Ali tišina potraja, pa otvori oči i uvidi, sama je u krevetu. Pa da, Rađan je noćas otišao u Delhi. Zaboravila je. Hm, sad nema razloga za žurbu. Udahne, duboko i polako, pa se s izdahom zakotrlja po cijelom krevetu. Dok je ležala na drugom rubu, s rukom preko lica, u ušima joj jače odjekne tika-taka njezina sata. Osmjehne se. Navikla je spavati sa satom na zapešću. Rađan se stalno nervira: „Zašto da ti sat cijelu noć kucka kraj uha. Hajde, skini ga.“ Makne ruku s lica, namjesti jastuk pod trbuh i opruži se, raskriljenih ruku, po cijelome krevetu. Ah, kakav je užitak spavati dokasno. Kad je Rađan kod kuće, već se oko šest, pola sedam sve ustrči. Priprema čaja, doručka, usto i ručka, a u osam Rađan odlazi u ured. Bog zna otkud Rađanu ta loša navika ranog ustajanja. Kako god, ona je danas slobodna. Može što poželi. Stoga opusti ti...

DOI: 10.15291/sic/1.7.lt.4
Literature and Culture
Ritika Singh, Jawaharlal Nehru University, India:

This paper examines how short-short stories published on social media platforms such asFacebook and Twitter experiment with brevity. It examines the use of devices such as planned spaces between words, colors, and enjambments, a genre called twitter fiction, to deliver the literary after-taste of ‘byte-sized’ fiction. What are the ramifications, requirements, and results of this form of brevity? Since the works are written and published on/for the digital media, what other aids supplement the reading process, if any? What forms of innovation does this conciseness allow? Two platforms of reading and writing short-short stories (of 140 characters or less) will be used to examine these questions: Terribly Tiny Tales on Facebook and Very Short Story (@veryshortstory)on Twitter. Keywords: digital humanities, twitter fiction, brevity, short story, technology, social mediaThe six-word story by Ernest Hemingway, written in the 1920s, can be seen as an exemplary precursor to the recent burgeoni...

DOI: 10.15291/sic/1.7.lc.7
Literary Translation
Lina Wolff and Željka Černok:

Jednom sam upoznala pisca koji je rekao da više ne može podnijeti biti pisac. Bilo je to na zabavi u Madridu i ne sjećam se kako sam tamo završila, ali zabava je bila u Ulici Ventura de la Vega pa pretpostavljam da me netko koga sam upoznala te noći odveo tamo (moji prijatelji, ako sam ih uopće imala, živjeli su na sasvim drugim mjestima). Ako si pravi pisac, ne možeš samo tako prestati pisati, rekla sam. Moram, odgovorio je. Zato što se bojim da naginjem ludilu, a onih dana kad ne naginjem ludilu naginjem nečemu još gorem. Čemu?, upitala sam. Rekao je da ne zna, ali da mora misliti na ženu i dijete i da se, što se ludila tiče, slaže s Robertom Bolanom, da je zarazno. U to vrijeme nisam puno izlazila. Tek sam se udala i loše sam govorila španjolski, sin je bio samo godinu dana star i sve sam vrijeme provodila kod kuće, osim, katkad, kad bi mi se muž vratio s puta, spustio torbe u predsoblju i pogledao me dok sam sjedila na kauču nakon cijelog dana buljenja u sapunice. Mora da sam izgle...

DOI: 10.15291/sic/1.7.lt.2
Literary Translation
Manfred Kyber and Sanja Matković:

Između ponoći i jednog sata oživi sve ono za što glupi ljudi vjeruju da oživjeti ne može. Ali zaista, mnogobrojne stvari koje inače samo ukočeno i mirno leže, kao da ne mogu reći ni „dobar dan“, sve one u to vrijeme ožive. I ne brinu mnogo o tome vjeruju li glupi ljudi u to ili ne. Tako i u tom starom gradiću oživje sve kada sat sa zvonika crkve Presvete Djevice Marije s dvanaest muklih, teških udaraca otkuca ponoć. Kamenje na pločniku počelo je razgovarati s vlatima trave koja je među njim rasla i pitalo je koliko još misli ostati. Zabati i erkeri kuća u uskim zamršenim uličicama kimali su jedni drugima, a ulične svjetiljke žalile su se na vjetar; prehladile su se jer on tako bezobzirno mijenja smjer.Također oživje sve i u starom vinskom podrumu staroga gradića. Mnogobrojne bačve koje stajahu jedne pokraj drugih, velike i male, zijevnuše i protegnuše se i ispružiše se, a kad bi jedna drugu pritom gurnula, rekla bi: „Oh, tisuću puta oprostite!“ Jer bačve su vrlo pristojne i znaju se li...

DOI: 10.15291/sic/1.7.lt.3
Literary Translation
Fernando (Tavares) Sabino and Petra Petrač:

Kuća je imala tri sobe, dva dnevna boravka, kupaonicu, blagovaonicu, kuhinju, sobu za sluškinju, podrum, terasu i dvorište.Što je za Eduarda značilo dvorište?Značilo je zemlju kojom je jurio orući štapom, iskopanu krhotinu stakla iz kojeg je izišao crv prepolovljen napola, ali koji se još micao, uvijek moguće postojanje kakva blaga, lokve blatnjave vode u vrijeme kiša, papirnati brodić, jednog mrava u njemu, liniju mrava koju je pratio da vidi kamo idu. Išli su u mravinjak. Manga sapatinho, manga manga-coracao-de-boi. Šećerna jabuka, goiaba, gabiroba. Kokošinjac. Bijela kokoš bila je njegova, bilo je jasno iz imena: „Eduarda!”Stisnula bi se i dopustila mu da je uzme u ruke. Katkad bi snijela jaje. Kada bi odlazio u školu, Eduardo bi je ostavljao ispod lavora. Jednom zgodom otac mu je rekao da to nije u redu: zar bi volio da netko to radi tebi? I kokoši pate. Jedne nedjelje za vrijeme ručka zatekao je Eduardu na stolu, s nogama u zraku, pečenu. Pojeo ju je kroz suze. Da, pate, no svi ih...

DOI: 10.15291/sic/1.7.lt.1
Literature and Culture
Branka Kovačević, Alfa BK University, Serbia:

This December it will be ninety years since Agatha Christie disappeared for eleven days and despite the fact that there are many biographical books about her life and work, nobody knows for sure what provoked her to vanish, sending shockwaves in British society in 1926. Whatever the cause may be, this disappearance has remained a mystery and inspired French authors Anne Martinetti and Guillaume Lebeau, along with the illustrator Alexandre Franc, to create a graphic novel: Agatha: The Real Life of Agatha Christie. Marinetti has also written a cookbook inspired by Agatha Christie, entitled Creams and Punishments, while together with Lebeau, she has co-authored the encyclopedia Agatha Christie from A to Z.Agatha: The Real Life of Agatha Christie was originally released in 2014 as a French-language Kindle edition and was first published in English in May, 2016 by the UK press SelfMadeHero, which specializes in graphic novels and manga adaptations of classic literature, like those of Shakes...

DOI: 10.15291/sic/1.7.lc.8