Shifting Discourses

Knjiga Irska književnost i kultura, 1600.–2000.: Stvaralaštvo na jeziku kolonizatora autora Aidana O'Malleya (Filozofski fakultet u Rijeci, 2021.) vrlo je opsežna i detaljna studija koja proučava odnose irske književnosti (nastale u razdoblju od otprilike 1600. do 2000. godine) i kolonijalnog iskustva unutar šireg okvira političke i kulturne povijesti. Povijest Irske, odnosno irske književnosti, uistinu se ne može promatrati izvan konteksta nerazmrsivih odnosa s Velikom Britanijom, te kako sam autor naglašava, u fokusu knjige činjenica je da je irska književnost na engleskom jeziku duboko uronjena u povijest. Ova studija stoga kronološki, kroz pet poglavlja, analizira ključne književne tekstove (koji podjednako uključuju prozu, poeziju i dramu) na pozadini kolonijalne povijesti i jezične problematike. U svojoj analizi O'Malley u svakome poglavlju vrlo artikulirano i vješto povezuje važne događaje irske povijesti i književnike i književnice, odnosno relevantne tekstove objavljene u nave...

Krah europskih prekomorskih carstava, a s njime ujedno i procesi dekolonizacije, koji su često bili vođeni oružanim sukobima i pobunama, donosio je u Europu tijekom 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, kako navodi Calafate de Ribeiro (1), važne tokove stanovništva: povratnike, bivše borce kolonijalnih ratova, bivše kolonizatore, bivše kolonizirane, izbjeglice iz građanskih ratova te imigrante.Knjiga Djaimilie Pereire de Almeide, Luanda, Lisboa, Paraíso (2018.), osvojila je nagradu Oceanos 2019., a njome se u Portugalu reafirmira, prema Margaridi Calafate de Ribeiro (1), književna linija europskog dometa, nasljednik identiteta kolonijalnih procesa – afropean u anglosaksonskoj verziji ovog nasljeđa – ili afropolitan u francuskoj verziji, koji svoj kontinuitet traži u Europi današnjice. Luanda, Lisboa, Paraíso (2018.) opisuje putovanje Angolca Cartole de Souse i njegova sina Aquilesa iz Luande u postkolonijalni Lisabon 80-ih godina kako bi sina podvrgnuli liječenjima zbog njegove...

The paper adopts a transmedial and multidisciplinary perspective to present and analyze the project Stranger than Paradise by Slovenian artist Mark Požlep, which ran from 2014 to 2016, covering the initial concept, its execution, and the subsequent presentations in various media: exhibitions and performances. The documentary material presented at the exhibition as a documentation of the original event is compared with the later performance of the same name with different collaborators working on the production. The paper focuses on the issue of hybrid genres in contemporary performance practices and examines how the performance of this play contributes to the modes and strategies of documentary theater, i.e., performance, while demonstrating that it can be placed in the context of post-documentary theater as it represents the so-called transition from directorial to authorial work. Keywords: musical performance, documentary performance, hybridization of genres, memory, ex-Yugoslavia

Gloria je ustala po treći put. U kutu hrvališta vidjela je protivnicu kako se njiše, pogledom prikovanim u noge. Možda se prisjećala udaraca nogom koje je zadobila u zadnjoj borbi. Žuti dres od likre ocrtavao je njezino široko i jako tijelo, tijelo žene koja je nekoć bila seks-simbol borbi. Čvrsto je naumila poraziti je. To će biti lako. Poražena je od samog početka.Gloria nikad nije bila miljenica publike. Malobrojni gledatelji koji su, unatoč kiši, došli te večeri u borilište huškali su je sa sjedala. Draža im je bila suparnica. Bolje rečeno, ona koja joj je prije bila suparnica.Osvrnula se oko sebe. Gledala je oskudno i žućkasto svjetlo borilišta, krov koji je prokišnjavao nasred ringa, lica nekih idiota koji su bacali kikiriki. Bila je u govnima.Osjetila je udarac u trbuhu koji nije stigao izvana. Nalet gnjeva.Nasrnula je na nju. Čitavom se težinom svalila na tijelo druge žene. Onemogućila joj da miče ruke. Budući da joj je bila blizu, osjetila je njezin miris. Znoj i menstruacija;...

Kad si sama i umorna, preumorna da buljiš u mobitel ili koji drugi uređaj i tako tratiš vrijeme, zavališ se u hrpu jastuka i prepustiš prošlosti. Obično si pod pokrivačem, a kuća je prazna. Ponekad mjeseca nema, a s druge strane prozora nizak, sivi strop čini se nadohvat ruke. Njegova tamna svjetlost blijedi, ovisno o gustoći oblaka, i ti toneš u ono što se pretvara u metaforu.Put je često asocijativan. Mirišeš dobro. Dvanaest ti je godina i pohađaš Školu svetih Filipa i Jakova, a djevojčica koja sjedi iza tebe upita te može li od tebe prepisivati na ispitu. Sestra Evelyn na vrata garderobe, kao da je pano, redovito lijepi petice i jedinice. Djevojčica je katolkinja sa smeđom kosom do struka. Ne možeš joj se sjetiti imena: Mary? Catherine?Obično si tiha i nikome se ne obraćaš osim sada kad te ona to upita i poslije kad ti kaže da mirišeš dobro i zapravo više nalikuješ bjelkinji. Valjda misli da ti zahvaljuje što si joj dopustila da prepisuje i osjeća se bolje kad prepisuje od osobe koj...

Drawing from two historical examples from Croatia, the author examines Wendy Brown’s thesis about waning sovereignty in the contemporary globalized world. In both cases, the author confirms Brown’s thesis. But in order to further examine the thesis about waning sovereignty in the contemporary world, the author identifies what he calls the contemporary signs of waning sovereignty. Then he calls the reader to find these signs in his/her social environment. Keywords: sovereignty, nation-state, post-Westphalian international order, globalization, state of exception, border zonesSuvremeni globalizirani svijet mjesto je djelovanja dviju naizgled isključujućih tendencija: „logike stvaranja moći u globalnoj mreži i logike udruživanja i zastupanja u specifičnim društvima i kulturama” (Castells 21); nadnacionalnog političkog i ekonomskog univerzalizma, kojeg na različite načine zastupaju liberali i neoliberali, kozmopoliti, humanitarci i politički aktivisti, te partikularnog i lokalnog nacionali...