Liminal Balkans

No. 2 - Year 6 - 06/2016

University of Zadar | eISSN 1847-7755 | SIC.JOURNAL.CONTACT@GMAIL.COM

Editorial

It was our presumption that we would be able to tackle and cover, or at least sketch and therefore possibly define the equivocal notion of the Balkans that led us to the idea of dedicating an issue of our journal to this task. However, as these things usually end up, we were proven wrong. The notion of the Liminal Balkans even after the issue was concluded remained the same – a threshold, an elusive construct whose discursive diversity and complexity only instigated numerous new questions, together with new starting points for alternative debates, coming in the end full circle to the initial premise presented by Maria Todorova about the Balkans as a transitional space....

Literature and Culture
Raino Isto, University of Maryland, USA:

This article examines the Tirana Independence Monument, first inaugurated in November of 2012 on the hundredth anniversary of Albanian independence from the Ottoman Empire. The monument, designed by Visar Obrija and Kai Roman Kiklas, swiftly fell into disrepair until it was recently renovated in November of 2015. The article analyzes the monument’s function in terms of its doubled existence as a sign of perpetual natality (the possibility of the rebirth of national consciousness) and as a ruin with a spectral pseudo-presence (as an object that continually reminds us of the disjunctures that divorce the present from its historicity). It considers the way the monument’s inauguration relates to the politics of monumentality in contemporary Albania, and argues that the monument’s gradual ruination between 2012 and 2015 can be read as a particular manifestation of the history of the image in late capitalist society.Keywords: spectrality, natality, monumentality, Albania, Tirana, independenc...

DOI: 10.15291/sic/2.6.lc.6
Literature and Culture
Ana Ille Horvat, University of Zagreb, Croatia:

Sudbine ljudi s ruba portugalskog društva – koji tešku muku svakodnevice žive iz dana u dan, boreći se protiv gladi i neimaštine, svaki na svoj osobit, a opet sličan način – životne su priče koje nam u trećem dijelu tetralogije prikazuje mladi portugalski književnik Valter Hugo Mae. Godine 2004. objavljen je prvi dio tetralogije, pod naslovom o nosso reino (naše kraljevstvo), u kojem je protagonist dječak. Već dvije godine kasnije, 2006., izlazi o remorso de baltasar serapiao (kajanje baltasara serapiaoa), priča o mladosti glavnog lika, a tetralogija završava romanom stroj za pravljenje španjolaca (máquina de fazer espanhóis), objavljenom 2010. godine, koji pripovijeda o sudbini 84 – godišnjeg Antónia Silve, koji starost provodi u domu za umirovljenike.

DOI: 10.15291/sic/2.6.lc.7
Literary Translation
Kerry Hudson and Andrea Rožić:

Avionsku kartu kupila sam u jedan ujutro u somalijskom internet-caféu otvorenom dvadeset četiri sata na dan u prizemlju zgrade u Hackneyju, gdje sam imala garsonijeru. Nekoć sam imala laptop, ali sam ga prodala. Ne zato što mi je osobito trebao novac, iako mi je uskoro i zatrebao jer je poslije bilo nemoguće naći posao. Stavili su u novine našu sliku, znate, s odmora na Kreti, na koji smo otišli četiri i pol mjeseca nakon što smo se upoznali; ja držim nož i vilicu povrh slabo pečena odreska kao kanibal, a njegovo suncem opaljeno lice pritisnuto je uz moje, oči poluzatvorene jer smo cijeli dan pijuckali nešto na vrućini. Upravo mi je rekao da me voli i na toj fotografiji prokleto blistamo. Slika je idealna za ono što su novine htjele prikazati; posrećilo im se pa su je dobili samo zato što je visjela iznad moga radnog stola na poslu, a poslije se, naravno, nisam tamo smjela vratiti. Ali ne, nije bilo zbog novca, prodala sam laptop jer nisam mogla prestati pretraživati internet. Uzela sa...

DOI: 10.15291/sic/2.6.lt.5
Literary Translation
Bel Olid and Boris Dumančić:

Sjecka peršin, sitno, sitno. Peršin mora biti sitno nasjeckan jer ako nije, mali neće mesne okruglice, a mesne su okruglice Pacovo omiljeno jelo. Sitno sjecka peršin, a poslije i češnjak, tako sitno da se gotovo ne vidi; nevidljiv češnjak da ga mali ne vidi i da ne kaže da ima češnjaka, što Paco najviše voli kad je riječ o mesnim okruglicama. Pa s rukama u smjesi mljevenog svinjećeg i junećeg mesa, pola-pola, mijesi kao nekad, kad je imala vremena mijesiti blato i izrađivati vrčeve, tanjure, pepeljare. Mijesi, posoli i malo popapri, tek toliko da Paco primijeti, a mali ne, pa još jaje i krušne mrvice. Mijesi, a na televiziji, u pozadini, svira ona pjesma za koju ne zna kako se zove, ali koja ide ovako pa pjevuši. Izgleda gotovo sretno dok s čistom pregačom mijesi, pjevuši la-la-la dok joj fluorescentno svjetlo s televizora u pozadini bliješti u oči, mijesi smjesu koju više sigurno ne treba mijesiti, ali koju ona i dalje mijesi jer voli zariti ruke u vlažno meso i osjetiti ga među prsti...

DOI: 10.15291/sic/2.6.lt.3
Literary Translation
Yuri Herrera and Ana Stanić:

Dogodilo se to u srijedu, to prosvjetljenje o kojem svi pričaju. Utorkom je Pedro bio Srce i razbijao gubice. Laka kategorija, žestok borac. S crvenom maskom i trokutastim crvenim boom na glatkim prsima. Uhvatio bi protivnika u polugu i stezao, sve dok se ne prestane opirati, i tek tad rekao sucu – Broji! Nema veze što sudac ne bi brojio ili bi brojio prebrzo, sve je to bilo samo predstava. Publika želi adrenalin, svjetla, galamu s tribina, divlju eleganciju borbe koja ga je svakog utorka navečer pretvarala u zvijezdu. Svakog bi utorka izlazio u noć, ozaren od pobjede.Zatim bi tu energiju ispucao s Marinom u najbližem motelu, ali vrlo brzo, dok bi je vozio kući, stvarnost bi počela nagrizati taj sjaj: jednosoban stan, Marinin stari, sav podbuhao od jeftina alkohola i buljenja u televizor, s poraženim izrazom lica, kao netko tko je svjestan koliko je zapravo jadan, tko neprestano smišlja kako da se izvuče, ali se nikako ne usudi napraviti prvi korak. Tad bi se Srce opet pretvorio u Pedr...

DOI: 10.15291/sic/2.6.lt.4
Literature and Culture
Selma Raljević, Džemal Bijedić University of Mostar, Bosnia and Herzegovina:

This paper discusses Téa Obreht's 2010 novel The Tiger's Wife within the context of transmigrations and post-national conceptions of both the real and mythical translocality. Through analysis of Obreht’s discourse of disremembering, which is in Aleksandar Hemon’s definition a recognition of one’s own experience under the new narrative, the paper will explore the transnational dimensions of the Slavic-American identity of The Tiger’s Wife. The aim of this paper is to focus on the new understanding of transnational relationality as well as on a reconception of reality that disremembers Obreht’s or, on a larger scale, human experience within the mythical realism of The Tiger’s Wife.Keywords: transnationalism, the Slavic-American identity, disremembering, Aleksandar Hemon, Téa Obreht, The Tiger’s Wife, mythical realismTo disremember, according to Aleksandar Hemon, a celebrated Bosnian-American writer with an immigrant experience, is to recognize one’s own experience under the new narrative...

DOI: 10.15291/sic/2.6.lc.4