The Book and Beyond

Due to their self-reflexive propensity, postmodern fiction and metafiction, in particular, have been relentlessly criticized of solipsism and of an indifference to relate to the extralinguistic world. While the novel is deemed to pause in its trajectory to examine itself, to examine its conventions and rejections of them, to address its future uncertainties and its at-present struggles, it has become a misprision that all it can bestow to its readers is an understanding of itself. The basic argument unravels as follows: language is devoid of reality, therefore, literature does not contain reality either; now more than ever, fiction recognizes that it is a self-contained artifact which can only engage in a representation of itself, having no interest in proffering its readers anything but an understanding of itself. The novel in the postmodern period has faced the crisis of representation, when linguists and theorists alike unmask the insufficiency of language and its inability to repre...

U članku se analizira uloga knjige u pet ključnih ruskih distopija u dvadesetom stoljeću (Mi, Čevengur, Iskop, Plavo salo i Kis). U svakoj od ovih distopija knjiga/umjetnički tekst (kako se knjiga shvaća u ovom članku) ima jednu od ključnih uloga – posebno u dvije recentne distopije (Plavo salo i Kis). Knjiga se u ruskim distopijama promatra kao jedno od temeljnih obilježja čovjeka i sve promjene čovjeka kao individue ili društvenog bića reflektiraju se na knjigu ili pak knjigom bivaju potaknute.Možda je čudno ili možda tek loš stil započeti članak s dvije digresije. Ali, kao prvo i sasvim neznanstveno, ne mogu se oteti potrebi započeti ovaj članak razmišljanjem o upotrebi i ulozi misala u obredu katoličke svete mise. Slabo pamtim pa me zanimaju načini kojima se ljudi bore protiv zaborava, a posebno su mi zanimljivi (zavidim im) ljudi koji dobro pamte. Nisam osobit vjernik, ali onda kad odem na misu, uvijek me čudi (da, čak i zaboravljivu mene) zašto svećenik koji je održao tisuće misa...

What does the translator do? Does she transcribe, performing an almost technical function? Or is she an inventor, an interpreter, a kind of singer of lost songs? This is the question Benjamin posed as the translator’s task (Benjamin); here I explore the possibility that translation is liturgy. Translation as either a technical transcription or interpretive intervention neglects its core concern: ethics. Translation is dialogic, speaking from one language to another, yes, but also from a space between languages. The translator voices, though she does not author. The translator’s orientation is always towards respect for another voice – that of the source text. And the translator’s task is always impossible, insofar as total respect (ciphered as total fidelity) gives way to what is inevitably “lost in translation.” Whatever the translator does, she is oriented always towards managing this loss, towards the ethical stakes of this loss. Seen in this light, whether she transcribes or invent...

Izvana se začulo kucanje na vrata: jednom. Stanka. I onda malo glasnije i koščatije: dva.Sutulin je, ne podižući se s kreveta, naučenom kretnjom protegnuo nogu prema kucanju, podbočio palac ispod kvake i upro. Vrata su se širom otvorila. Na pragu je, glavom dodirujući dovratnik, stajao visok i pod svjetlom sumraka siv čovjek. Sutulin nije uspio ni spustiti noge s kreveta, a posjetitelj je već zakoračio unutra, tiho pritvorio vrata i, okrznuvši aktovkom koja mu je visjela iz gotovo majmunski dugačke ruke prvo jedan, a zatim i drugi zid, rekao: “Kutija šibica, ni manje ni više.““Što?““Mislim na vašu sobu: kao kutija šibica. Koliko tu ima?““Osam kvadrata i nešto sitno.““Eto ga. Dopuštate?“Sutulin nije uspio ni zaustiti, a posjetitelj je već sjedio na rubu kreveta i brzinski otvorio pretrpanu aktovku. Nastavio je, spustivši glas gotovo do šapta: “Došao sam poslom. Vidite, ja, to jest, mi, radimo, kako da to kažem, neku vrstu eksperimenta. Za sada potajno. Neću vam lagati: za nas je zainter...

IVXIXIVXVIIIXXXXIXXVXXXIXXXII

Mislite li da možemo naučiti živjeti tako da napustimo ideju o svijetu nakon smrti, o nepovredivosti majčinstva, svetosti spolnosti, zatrovanost nacionalizmom, žeđ za beskonačnom slobodom i poštovanje industrije u zamjenu za ograničenje rađanja sa svrhom očuvanja ljudske vrste pri čemu bi se seks upražnjavao za zabavu, a sve to podrazumijevalo bi postojanje svjetske vlade, kontroliranu ekologiju i obrazovanje iz zabave?I da sve to moramo učiniti prije isteka dvadesetog stoljeća?Pa, baš i ne moramo. Samo, ukoliko to ne učinimo, naša će civilizacija biti uništena za trideset godina. I to je sve.Između ostalog, po zanimanju sam prorok. To jest, predskazujem budućnost i plaćen sam za to.Naravno, postoji tu i jedna kvaka. Nisam varalica, stoga je moja korisnost i više nego upitna. Kako ne prelazim rukom preko kristalne kugle, ne pružam usluge pratitelja kroz svijet duhova, nemam dara za otkrivenja i potpuno sam lišen mistične intuicije, nikome ne mogu reći koji će konj pobijediti na utrci, ...