The Book and Beyond

U članku se analizira uloga knjige u pet ključnih ruskih distopija u dvadesetom stoljeću (Mi, Čevengur, Iskop, Plavo salo i Kis). U svakoj od ovih distopija knjiga/umjetnički tekst (kako se knjiga shvaća u ovom članku) ima jednu od ključnih uloga – posebno u dvije recentne distopije (Plavo salo i Kis). Knjiga se u ruskim distopijama promatra kao jedno od temeljnih obilježja čovjeka i sve promjene čovjeka kao individue ili društvenog bića reflektiraju se na knjigu ili pak knjigom bivaju potaknute.Možda je čudno ili možda tek loš stil započeti članak s dvije digresije. Ali, kao prvo i sasvim neznanstveno, ne mogu se oteti potrebi započeti ovaj članak razmišljanjem o upotrebi i ulozi misala u obredu katoličke svete mise. Slabo pamtim pa me zanimaju načini kojima se ljudi bore protiv zaborava, a posebno su mi zanimljivi (zavidim im) ljudi koji dobro pamte. Nisam osobit vjernik, ali onda kad odem na misu, uvijek me čudi (da, čak i zaboravljivu mene) zašto svećenik koji je održao tisuće misa...

What does the translator do? Does she transcribe, performing an almost technical function? Or is she an inventor, an interpreter, a kind of singer of lost songs? This is the question Benjamin posed as the translator’s task (Benjamin); here I explore the possibility that translation is liturgy. Translation as either a technical transcription or interpretive intervention neglects its core concern: ethics. Translation is dialogic, speaking from one language to another, yes, but also from a space between languages. The translator voices, though she does not author. The translator’s orientation is always towards respect for another voice – that of the source text. And the translator’s task is always impossible, insofar as total respect (ciphered as total fidelity) gives way to what is inevitably “lost in translation.” Whatever the translator does, she is oriented always towards managing this loss, towards the ethical stakes of this loss. Seen in this light, whether she transcribes or invent...

Krajem 2009. godine pisac i urednik Roman Simić Bodrožić kontaktirao me s prijedlogom da napravim nekoliko prijevoda i pošaljem ih kao moguće priloge za antologiju pod nazivom Best European Fiction 2012 u izdanju američke izdavačke kuće Dalkey Archive Press. Prijedlog sam, naravno, prihvatio premda mi ovo nije bilo prvi put da šaljem prijevode za spomenutu antologiju. Međutim, moji prijašnji prijevodi nažalost nisu prošli uredničku selekciju te nisu bili uvršteni u prethodna izdanja antologije, odnosno serije antologija čije je prvo izdanje objavljeno 2010. godine, a čiji je urednik priznati američki pisac bosanskog porijekla, Aleksandar Hemon. U njenim prijašnjim izdanjima našli su se tekstovi Nevena Ušumovića, Mime Simić, Igora Štiksa te nekolicine autora s područja bivše Jugoslavije poput Davida Albaharija, Andreja Blatnika, Vladimira Arsenijevića ili Gorana Samardžića, drugim riječima, tekstovi istaknutijih suvremenih pisaca s prostora bivše Jugoslavije koji zajedno s tekstovima dr...

John Stuart Mill’s, The Subjection of Women (1869), remains one of the harbingers of women’s emancipation and presents a strong moral argument in support of the suffrage movement in late 19th century Victorian England. His work launches an urgent appeal for the need to provide freedom, equal treatment and opportunities to women, so that they can develop their capacities for the full benefit of a liberal democratic society. An imaginary dialogue is established between Mill’s significant statement of liberal feminism and his audiences at the time of publishing of the book as well as the new generations, with the purpose of tracing the significance of his book in challenging social structure and discussing crucial problems of social justice, such as gender equality and freedom. Reading the book requires a contextualist approach regarding the historical context as well as dominant political and ideological discourses. Such an approach may also explain many of the perceived ‘shortcomings’ o...

Straußeneimondaber ich finde nichts mehrnichts mehr an Buchstaben im Wortmache so ähnlichwie Luftgang ohne Seiles fällt nichts mehraber nichts ist eben auchZaungrenzeund LebenMittelstelzengangder Strauß legt seine Eier in den Himmelfast Massenproduktionkugelrunde Stundenmit Haut auf wirren ÜberzugHände greifen leerwenn nicht duaber das kann nicht –Angsttauchen mit Höhengangund die Hand als Schalewer fängt, – verliert!Mjesec od nojevog jajetaali nema ničeg višeničeg više u slovima riječičinim sličnokao hod po zraku bez konopcaništa više ne padaali i ništa jestgranica od ogradei životsredinom na štulamanoj liježe svoja jaja u nebogotovo masovna proizvodnjasati okrugli poput loptes kožom na neurednoj presvlaciruke posežu u praznoako nisi tiali to ne može –uron u strah s letom u visinei ruka poput ljusketko ulovi, – izgubi!Prevođenje poezije oduvijek se smatralo osobitom temom unutar ionako složenog područja književnog prevođenja. Budući da poezija predstavlja književni oblik u kojem su sa...

Carol i Robert Norris bili su stari prijatelji Nickove žene Joanne. Upoznali su se davno, mnogo prije nego što je ona upoznala Nicka. Poznavali su je kada je bila udana za Billa Dalyja. U ono vrijeme njih četvero – Carol i Robert, Joanne i Bill – friško oženjeni studenti na zadnjoj godini povijesti umjetnosti – živjeli su u istoj kući, velikoj kući na Seattleovoj verziji Capitol Hilla, dijelili stanarinu i kupaonicu. Često su zajedno jeli i sjedili do sitnih sati, pili vino i razgovarali. Jedni su drugima pregledavali i komentirali radove. Tijekom te zadnje godine zajedničkog života – prije nego što se pojavio Nick – čak su kupili jeftin brodić kojim su ljeti zajedno plovili jezerom Washington. “Kakva su to vremena bila, i dobra i loša, puna uspona i padova”, rekao je Robert drugi put toga jutra osmjehujući se i promatrajući lica prijatelja za stolom. Bila je nedjelja ujutro, a oni su sjedili za stolom u kuhinji Nicka i Joanne u Aberdeenu i jeli dimljeni losos, kajganu i peciva sa sirn...