The Book and Beyond

The idea expressed in the quotation above, by a hostage-poet in 1960s Beirut that appears in Don DeLillo’s novel MAO II, suggests the importance of writing as a way to produce new space. The narrative examines the difficult and necessary relationship between the writer, the written word, and the production of social change. In focusing attention specifically on the power of text to influence systems of oppression on a large cultural scale, MAO II provides examples of the ways in which texts record and respond to unique oppressive situations. In this way, the text functions more complexly within the space of the larger social dialectic than simply as a record of social failings. By presenting the violence of oppressive space back to the society that created it, the novel becomes an object of social protest. An examination of two other novels of social protest, John Edgar Wideman’s Philadelphia Fire and Sherman Alexie’s Indian Killer, further illustrates the way that the book is used as ...

Izvana se začulo kucanje na vrata: jednom. Stanka. I onda malo glasnije i koščatije: dva.Sutulin je, ne podižući se s kreveta, naučenom kretnjom protegnuo nogu prema kucanju, podbočio palac ispod kvake i upro. Vrata su se širom otvorila. Na pragu je, glavom dodirujući dovratnik, stajao visok i pod svjetlom sumraka siv čovjek. Sutulin nije uspio ni spustiti noge s kreveta, a posjetitelj je već zakoračio unutra, tiho pritvorio vrata i, okrznuvši aktovkom koja mu je visjela iz gotovo majmunski dugačke ruke prvo jedan, a zatim i drugi zid, rekao: “Kutija šibica, ni manje ni više.““Što?““Mislim na vašu sobu: kao kutija šibica. Koliko tu ima?““Osam kvadrata i nešto sitno.““Eto ga. Dopuštate?“Sutulin nije uspio ni zaustiti, a posjetitelj je već sjedio na rubu kreveta i brzinski otvorio pretrpanu aktovku. Nastavio je, spustivši glas gotovo do šapta: “Došao sam poslom. Vidite, ja, to jest, mi, radimo, kako da to kažem, neku vrstu eksperimenta. Za sada potajno. Neću vam lagati: za nas je zainter...

John Stuart Mill’s, The Subjection of Women (1869), remains one of the harbingers of women’s emancipation and presents a strong moral argument in support of the suffrage movement in late 19th century Victorian England. His work launches an urgent appeal for the need to provide freedom, equal treatment and opportunities to women, so that they can develop their capacities for the full benefit of a liberal democratic society. An imaginary dialogue is established between Mill’s significant statement of liberal feminism and his audiences at the time of publishing of the book as well as the new generations, with the purpose of tracing the significance of his book in challenging social structure and discussing crucial problems of social justice, such as gender equality and freedom. Reading the book requires a contextualist approach regarding the historical context as well as dominant political and ideological discourses. Such an approach may also explain many of the perceived ‘shortcomings’ o...

The present issue of [sic] investigates cultural forms that work against monumentalization of literature as conceived by the notion of the static literary canon. [sic]’s ostensibly Lukácsian approach grasps literature (along the Marxist vein) as a catalyst or as a call to action. The subject of the following discussion, Returning to Haifa written in 1969 by Ghassan Kanafani, offers up the author’s voice representing his politicized position within Palestinian culture and history. Within a newly evolving nationalist Palestinian literature – independent from other Arabic national or canonical Islamic texts – Kanafani’s writing has provided a framework and impetus for questioning accepted hierarchical notions of Palestinian governance; that is, the unequal relationship between the Palestinians in exile, in the territories and in Israel. Thereby his novella problematizes both generally accepted Palestinian and Israeli-Western morality that serves to buttress intransigent though commonly he...

Mislite li da možemo naučiti živjeti tako da napustimo ideju o svijetu nakon smrti, o nepovredivosti majčinstva, svetosti spolnosti, zatrovanost nacionalizmom, žeđ za beskonačnom slobodom i poštovanje industrije u zamjenu za ograničenje rađanja sa svrhom očuvanja ljudske vrste pri čemu bi se seks upražnjavao za zabavu, a sve to podrazumijevalo bi postojanje svjetske vlade, kontroliranu ekologiju i obrazovanje iz zabave?I da sve to moramo učiniti prije isteka dvadesetog stoljeća?Pa, baš i ne moramo. Samo, ukoliko to ne učinimo, naša će civilizacija biti uništena za trideset godina. I to je sve.Između ostalog, po zanimanju sam prorok. To jest, predskazujem budućnost i plaćen sam za to.Naravno, postoji tu i jedna kvaka. Nisam varalica, stoga je moja korisnost i više nego upitna. Kako ne prelazim rukom preko kristalne kugle, ne pružam usluge pratitelja kroz svijet duhova, nemam dara za otkrivenja i potpuno sam lišen mistične intuicije, nikome ne mogu reći koji će konj pobijediti na utrci, ...

Rad će postaviti pitanje nudi li danas Mreža alat za “osnaživanje čitatelja”, kako je najavljivala hipertekstualna teorija devedesetih. Interaktivnost kao “prirodan” oblik pismenosti postala je ideologem razumijevanja elektroničke pismenosti. No je li danas uistinu riječ o demokratizaciji čitanja-pisanja putem odabira smjera, “kretanja” virtualnim prostorom teksta? Rad će naglasiti razliku između Web 2.0 žanrova i koncepcije hiperteksta te razliku tekstualne i vizualne pismenosti. Ono što ćemo ovdje nazvati “topografskom proizvodnošću” bitno se razlikuje od “distributivne proizvodnosti” kakvu danas susrećemo na Mreži. Mreža nije orijentirana isključivo na proizvodnju virtualnog dérivea, trodimenzionalnog prostora kretanja, već je riječ prvenstveno o komunikacijskom kanalu. Umjesto topografije, za Mrežu će biti ključno povezivanje bilo kojih dviju točaka i uspostavljanje kanala “distribucije”. Temelj distributivne strukture jesu mrežni protokoli, prvenstveno TCP/IP protokol koji omoguća...