Shifting Discourses

No. 1 - Year 13 - 12/2022

University of Zadar | eISSN 1847-7755 | SIC.JOURNAL.CONTACT@GMAIL.COM

Editorial

With this issue, [sic] examines the frequently unpredictable ways of discourses and unplanned courses they might take, with constant awareness of the different meanings of the very concept of discourse – in linguistics, narrative theory, philosophy, cultural studies. Accordingly, the selected articles are varied in topics they deal with, but they all play with this initial idea. Analyzing Major Pronin stories by Lev Ovalov, Maja Pandžić presents shifts between the mythic, popular, and social, which all converge in the specificities of Ovalov’s text. Ana Gospić Županović examines an art project by Mark Požlep, which in the form of a musical tour moves across borders, discourses, and genres. Duško Petrović offers insights into sovereignty discourse and its changes in the contemporary world. Inspired by Foucault’s theoretical considerations, Danijela Paska analyzes shifts brought upon the mental health discourse by neoliberalism and self-management, referring to the articulation of public policies in Croatia. Finally, analyzing Hariprabha Takeda’s travelogues and memoires, Lipika Kankaria and Sutanuka Banerjee’s article deals with pan-Asian discourse and the role that travel, an act of real physical shifting between different places, played in its construction. This issue also features reviews of two recent publications, Djaimilia Pereira de Almeida’s Luanda, Lisboa, Paraíso (by Helena Glavaš) and Aidan O’Malley’s Irska književnost i kultura, 1600–2000: Stvaralaštvo na jeziku kolonizatora (by Vesna Ukić Košta). ...

Literary Translation
Elaine Hsieh Chou, Ervin Pavleković and Dijana Jakovac:

U Americi nisam bila lijepa, no na Tajvanu sam bila ružna. Znala sam to i prije nego što sam nogom kročila u Taipei. Na putu od zračne luke, u metrou i u taksiju, primijetila sam reklame za kreme za izbjeljivanje kože, operaciju dvostrukih kapaka te za kružne kontaktne leće. Nisam znala da mogu tako izgledati. Odrastajući, nisam nikad priželjkivala plave oči ili plavu kosu, jer to nije imalo smisla. No s vremenom su se u Taipeiju promijenili standardi dostižne ljepote, pa sam si sama bila kriva za to što sam ružna.To mi je bilo jasno iste noći kad sam stigla. Moji su baka i djed dogovorili večeru dobrodošlice u velikom ribljem restoranu i na nju su pozvali sve moje tete, ujake i rođake. Nikoga od njih nisam vidjela osam godina, odnosno od svoje pete godine, no moji su roditelji smatrali da sam napokon dovoljno stara da u sama odem Taipei. Sjedila sam do svoje dvije godine starije rođakinje, koju sam prije toga vidjela kako stoji ispred restorana i priča na mobitel, provjeravajući istov...

DOI: 10.15291/sic/1.13.lt.1
Literary Translation
Claudia Rankine and Anja Glavinić:

Kad si sama i umorna, preumorna da buljiš u mobitel ili koji drugi uređaj i tako tratiš vrijeme, zavališ se u hrpu jastuka i prepustiš prošlosti. Obično si pod pokrivačem, a kuća je prazna. Ponekad mjeseca nema, a s druge strane prozora nizak, sivi strop čini se nadohvat ruke. Njegova tamna svjetlost blijedi, ovisno o gustoći oblaka, i ti toneš u ono što se pretvara u metaforu.Put je često asocijativan. Mirišeš dobro. Dvanaest ti je godina i pohađaš Školu svetih Filipa i Jakova, a djevojčica koja sjedi iza tebe upita te može li od tebe prepisivati na ispitu. Sestra Evelyn na vrata garderobe, kao da je pano, redovito lijepi petice i jedinice. Djevojčica je katolkinja sa smeđom kosom do struka. Ne možeš joj se sjetiti imena: Mary? Catherine?Obično si tiha i nikome se ne obraćaš osim sada kad te ona to upita i poslije kad ti kaže da mirišeš dobro i zapravo više nalikuješ bjelkinji. Valjda misli da ti zahvaljuje što si joj dopustila da prepisuje i osjeća se bolje kad prepisuje od osobe koj...

DOI: 10.15291/sic/1.13.lt.2
Literature and Culture
Helena Glavaš, University of Zagreb, Croatia:

Krah europskih prekomorskih carstava, a s njime ujedno i procesi dekolonizacije, koji su često bili vođeni oružanim sukobima i pobunama, donosio je u Europu tijekom 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, kako navodi Calafate de Ribeiro (1), važne tokove stanovništva: povratnike, bivše borce kolonijalnih ratova, bivše kolonizatore, bivše kolonizirane, izbjeglice iz građanskih ratova te imigrante.Knjiga Djaimilie Pereire de Almeide, Luanda, Lisboa, Paraíso (2018.), osvojila je nagradu Oceanos 2019., a njome se u Portugalu reafirmira, prema Margaridi Calafate de Ribeiro (1), književna linija europskog dometa, nasljednik identiteta kolonijalnih procesa – afropean u anglosaksonskoj verziji ovog nasljeđa – ili afropolitan u francuskoj verziji, koji svoj kontinuitet traži u Europi današnjice. Luanda, Lisboa, Paraíso (2018.) opisuje putovanje Angolca Cartole de Souse i njegova sina Aquilesa iz Luande u postkolonijalni Lisabon 80-ih godina kako bi sina podvrgnuli liječenjima zbog njegove...

DOI: 10.15291/sic/1.13.lc.6
Literature and Culture
Lipika Kankaria and Sutanuka Banerjee:

The paper seeks to analyze how Hariprabha Takeda, a Bengali woman, in the early twentieth century negotiated with the issues of identity, integration, and cultural assimilation in her narrative from the standpoint of an insider in a Japanese household. Through a close textual analysis of her travelogue Bongomohilar Japan Jatra (1915) and other memoirs (translated as The Journey of a Bengali Woman to Japan (1915) & Other Essays by Somdatta Mandal in 2019), the paper attempts to examine how she was influenced by the Japanese culture and blurred the strict demarcations of private and public spaces through interracial marriage. The paper argues that the notion of pan-Asian identity gained prominence due to the active interest of travelers in exploring and developing cultural and political links between colonial Bengal and Japan, which forms the background to Hariprabha’s transnational connections. A critical investigation of her translated narrative opens up various embedded cultural, gend...

DOI: 10.15291/sic/1.13.lc.5
Literature and Culture
Danijela Paska, independent researcher, Croatia:

This paper focuses on the discursive analysis of the neoliberal coinage of mental health, observing neoliberalism as a modern rational form of governmentality. Inspired by Michel Foucault’s theory of discourse and governmentality (but also by others – Nikolas Rose, Sara Ahmed), in this paper I analyse what meanings and knowledge about mental health are articulated in public policies in Croatia by neoliberal market demands and the logic of self-management. The main thesis of the paper addresses the primary purpose of neoliberalism in the process of economization – the creation of a social reality in which all aspects of human life are reduced to economic problems, including human health itself. Through the analysis of public health projects and campaigns, the paper shows the connection between mental health policy and the constructed entrepreneurial self of citizens. Reading the critical categories of productivity, risk, resources, ability, and personal responsibility, in the paper I pr...

DOI: 10.15291/sic/1.13.lc.4
Literary Translation
Janko Jesenský and Luka Huzjak:

U naš se grad doselio novi urar. Iznad jednog malog rešetkom prekrivenog prozora niske kuće stavio je velik natpis: Sásik János, urar. Na ulaz objesio je nešto nalik satu i u lokalnim novinama dao objaviti oglas da je na usluzi zahvalnoj širokoj javnosti. Ali zahvalna široka javnost nije obraćala pozornost na lijepi obrt. Gospodin Sásik odlučio je tada od malog prozora napraviti izlog i, gle, ljudi su počeli zastajati i promatrati izložene stvari. Premda su se tamo nalazili tek poneki srebrni sat, dvije prašnjave naušnice s crvenim kristalima, četiri filigranska prstena i jedna kutija za šibice. Kako je kutija za šibice završila u izlogu, nitko nije znao, ali činjenica je da prolaznici nisu samo zastajali ispred izloga, nego su počeli pokazivati interes za gospodina urara.Gospodin Sásik bio je mršav, pogrbljenih leđa, velike glave i široka blijeda lica. Brkove je fazonirao po engleskoj modi, a kad bi izašao, uvijek je na sebe stavljao dugačak kaput, oko vrata crvenu mašnu, navlačio žut...

DOI: 10.15291/sic/1.13.lt.4