Shifting Discourses

The paper seeks to analyze how Hariprabha Takeda, a Bengali woman, in the early twentieth century negotiated with the issues of identity, integration, and cultural assimilation in her narrative from the standpoint of an insider in a Japanese household. Through a close textual analysis of her travelogue Bongomohilar Japan Jatra (1915) and other memoirs (translated as The Journey of a Bengali Woman to Japan (1915) & Other Essays by Somdatta Mandal in 2019), the paper attempts to examine how she was influenced by the Japanese culture and blurred the strict demarcations of private and public spaces through interracial marriage. The paper argues that the notion of pan-Asian identity gained prominence due to the active interest of travelers in exploring and developing cultural and political links between colonial Bengal and Japan, which forms the background to Hariprabha’s transnational connections. A critical investigation of her translated narrative opens up various embedded cultural, gend...

Kad si sama i umorna, preumorna da buljiš u mobitel ili koji drugi uređaj i tako tratiš vrijeme, zavališ se u hrpu jastuka i prepustiš prošlosti. Obično si pod pokrivačem, a kuća je prazna. Ponekad mjeseca nema, a s druge strane prozora nizak, sivi strop čini se nadohvat ruke. Njegova tamna svjetlost blijedi, ovisno o gustoći oblaka, i ti toneš u ono što se pretvara u metaforu.Put je često asocijativan. Mirišeš dobro. Dvanaest ti je godina i pohađaš Školu svetih Filipa i Jakova, a djevojčica koja sjedi iza tebe upita te može li od tebe prepisivati na ispitu. Sestra Evelyn na vrata garderobe, kao da je pano, redovito lijepi petice i jedinice. Djevojčica je katolkinja sa smeđom kosom do struka. Ne možeš joj se sjetiti imena: Mary? Catherine?Obično si tiha i nikome se ne obraćaš osim sada kad te ona to upita i poslije kad ti kaže da mirišeš dobro i zapravo više nalikuješ bjelkinji. Valjda misli da ti zahvaljuje što si joj dopustila da prepisuje i osjeća se bolje kad prepisuje od osobe koj...

Ono što danas nazivamo blagostanjem počiva na dosad neviđenoj izrabljivačkoj strukturi, a zdrav nam razum govori da se, kada sustav propada ili se ustanovi da je neučinkovit i pun mana, mora uspostaviti novi.*Gdje se mi to nalazimo? U raju? Paklu? Negdje između? Bliže raju ili bliže paklu? I kakvo je bilo stanje prije pandemije? Rajsko? Ili pakleno? Ili oboje? ,,[K]ao da se stopila zvonjava svadbenih i pogrebnih zvona” (Robert Schumann)? I koga obuhvaća to ,,mi”? Postoji li to uopće još? Može li još postojati zajednica koja zaslužuje taj naziv, kada i najmanja gesta pažnje prema bližnjemu, kao što je nošenje maske, uzrokuje podjele? Koliko su održivi ti sramežljivi pupoljci solidarnosti kojima smo se tijekom prvog lockdowna veselili, u društvu koje zapravo čini gomila usamljenih.Tko ovih dana priča o budućnosti, čini to na temelju sljedećih jednostranih pretpostavki: ili smo – u međuvremenu – protjerani iz Obećane Zemlje, ili je naše blagostanje već i prije bila tek fatamorgana koja je...

Knjiga Irska književnost i kultura, 1600.–2000.: Stvaralaštvo na jeziku kolonizatora autora Aidana O'Malleya (Filozofski fakultet u Rijeci, 2021.) vrlo je opsežna i detaljna studija koja proučava odnose irske književnosti (nastale u razdoblju od otprilike 1600. do 2000. godine) i kolonijalnog iskustva unutar šireg okvira političke i kulturne povijesti. Povijest Irske, odnosno irske književnosti, uistinu se ne može promatrati izvan konteksta nerazmrsivih odnosa s Velikom Britanijom, te kako sam autor naglašava, u fokusu knjige činjenica je da je irska književnost na engleskom jeziku duboko uronjena u povijest. Ova studija stoga kronološki, kroz pet poglavlja, analizira ključne književne tekstove (koji podjednako uključuju prozu, poeziju i dramu) na pozadini kolonijalne povijesti i jezične problematike. U svojoj analizi O'Malley u svakome poglavlju vrlo artikulirano i vješto povezuje važne događaje irske povijesti i književnike i književnice, odnosno relevantne tekstove objavljene u nave...

This paper focuses on the discursive analysis of the neoliberal coinage of mental health, observing neoliberalism as a modern rational form of governmentality. Inspired by Michel Foucault’s theory of discourse and governmentality (but also by others – Nikolas Rose, Sara Ahmed), in this paper I analyse what meanings and knowledge about mental health are articulated in public policies in Croatia by neoliberal market demands and the logic of self-management. The main thesis of the paper addresses the primary purpose of neoliberalism in the process of economization – the creation of a social reality in which all aspects of human life are reduced to economic problems, including human health itself. Through the analysis of public health projects and campaigns, the paper shows the connection between mental health policy and the constructed entrepreneurial self of citizens. Reading the critical categories of productivity, risk, resources, ability, and personal responsibility, in the paper I pr...

U naš se grad doselio novi urar. Iznad jednog malog rešetkom prekrivenog prozora niske kuće stavio je velik natpis: Sásik János, urar. Na ulaz objesio je nešto nalik satu i u lokalnim novinama dao objaviti oglas da je na usluzi zahvalnoj širokoj javnosti. Ali zahvalna široka javnost nije obraćala pozornost na lijepi obrt. Gospodin Sásik odlučio je tada od malog prozora napraviti izlog i, gle, ljudi su počeli zastajati i promatrati izložene stvari. Premda su se tamo nalazili tek poneki srebrni sat, dvije prašnjave naušnice s crvenim kristalima, četiri filigranska prstena i jedna kutija za šibice. Kako je kutija za šibice završila u izlogu, nitko nije znao, ali činjenica je da prolaznici nisu samo zastajali ispred izloga, nego su počeli pokazivati interes za gospodina urara.Gospodin Sásik bio je mršav, pogrbljenih leđa, velike glave i široka blijeda lica. Brkove je fazonirao po engleskoj modi, a kad bi izašao, uvijek je na sebe stavljao dugačak kaput, oko vrata crvenu mašnu, navlačio žut...