Feminist Resistance

No. 1 - Year 10 - 12/2019

University of Zadar | ISSN 1847-7755 | SIC.JOURNAL.CONTACT@GMAIL.COM

Editorial

This issue of [sic] is devoted to consideration of feminist resistance as it manifests in diverse representations within popular culture. The inspiration for this 2019 issue is not a mystery. One must only glance at global headlines to see the evidence of feminist resistance: hashtag activism, protestors in the streets, calls for “equal” political representation. More nuanced is the investigation of the headline silences, the absence of gender where our curiosity prompts us to anticipate the rise of feminist resistance and the resistance toward feminism. The phrase itself – feminist resistance – is ambiguous. It is at once a burden and a possibility. Which feminism? Whose resistance? The contributors to this special issue ask pertinent questions about the interplay of gender, race, identity, and power in their intersectional analyses to engage these questions through literature, popular culture, and cultural historical investigations. ...

Literary Translation
Jan Carson and Marta Huber:

Moj je brat alergičan na ljude. Živi u sobi koja je pretvorena u ormar. Prošle su četiri godine, dva mjeseca i nešto sitno otkad sam ga zadnji put vidjela. Nije to ništa strašno. Nismo blizanci. Ja sam cura i nisam alergična na ljude. Sviđaju mi se taman dovoljno. Moj je brat alergičan na ljude. Rekao mi je to jedne noći, deset dana nakon što se prvi put uselio u ormar. Mislila sam da je to samo faza, adolescencija. Bio je čudan i odlučan, potpuno spreman na život u ormaru. U ormar je prenio radio i provukao produžni do najbliže utičnice. Spremala sam mu gotova jela i sendviče s maslacem od kikirikija i ostavljala ih na pladnju pred vratima s uputama kako što treba jesti. Tad je bilo najbolje. Osjećala sam se korisno, kao prava cura. Čak mu ni tada nisam vidjela lice. Nosio je motociklističku kacigu svaki put kad bi preko hodnika išao do zahoda. Ja sam počela nositi tamne naočale. Pretvarala sam se da ga ne vidim. Bilo je važno ugoditi mu.Bila sam na drugom kraju stana kad mi je prvi p...

DOI: 10.15291/sic/1.10.lt.4
Literary Translation
Eley Williams and Lana Filipin:

Bila sam budna iz tri razloga. Prvi: živiš blizu podzemne, a ona se pripremala za svoje prvo dnevno putovanje. Drugi: ispred tvog prozora na drvetu je ptica i dere se na tvoju kuću. Ne znam kakva je to ptica, ni kakvo je to drvo. Treći: pčela, zarobljena pod čašom, od sinoć čeka da je oslobodiš. Namjera je očito postojala, da je preneseš niz stepenice ili pustiš kroz prozor, i zato je razglednica iz Beča ili Sankt Peterburga ili tako nekog mjesta završila pod čašom. Zapravo to uopće nije bila čaša, nego isprana teglica Nutelle i pčela je bila omamljena od cjelonoćnog buljenja u znamenitosti Beča ili Sankt Peterburga i gradskih duhova lješnjaka i šećera, zzzab-zzzab-zzzabijajući glavu o nevidljivi zid na tvom noćnom ormariću. Zarobljena ispod tvoje ruke, trepnula sam promatrajući je. Pčele vide UV svjetlost pa nas je sinoć vjerojatno doživjela kao neki nebulozni disko. Mahnito je mahala glavom, potvrđujući moju pomisao, tim svojim saćastim očima, zvjezdastim kaleidoskopima, dok se vani ...

DOI: 10.15291/sic/1.10.lt.2
Literature and Culture
Maja Pandžić, University of Zadar, Croatia:

This article deals with the concept/identity of the monster kys in Tatyana Tolstaya’s novel of the same title (Kys, 2000). By drawing on the theory of feminist literary critics Sandra Gilbert and Susan Gubar, this work interprets kys as the articulation of the author’s resistance to patriarchal politics in Russian literature. In creating the post-apocalyptic society, Tolstaya depicts traditional gender roles, chooses a male protagonist and inserts numerous citations from literary works written exclusively by male authors. Nevertheless, even though in such a manner she appears to be imitating the dominant (male) literary tradition and depriving female characters of their voice, other elements lead to a different conclusion. For instance, the images of patriarchal society are primarily carnivalesque, while the classical notion of “the angel in the house” undergoes demythologization. Kys itself is gradually taking over the protagonist’s mind transforming him into her own embodiment – a mo...

DOI: 10.15291/sic/1.10.lc.4
Literary Translation
Colum McCann and Anda Bukvić Pažin:

Nadošla je ljetna bujica i naša je teretna kobila zapela u rijeci. Rijeka je pljuskala o kamenje i zvuk je bio kao kad brave škljocaju. Bilo je vrijeme silaže i voda je mirisala po travi. Teretna kobila, očeva ljubimica, zašla je u rijeku, da ponjuši možda, pa zapela, ni makac, prednja noga zaglavila među kamenjem. Otac ju je našao i povikao Katie! nadglasavajući se s hukom kiše. Ja sam bila u staji, isplazila jezik da dočekam kapi iz rupe na krovu. Istrčala sam pored kuće u polje. U rijeci je kobila sumanuto kolačila oči kroz kišu, možda me prepoznala. Otac se kretao sporo i preplašeno kao da gazi kroz dubok snijeg, osim što snijega nije bilo, bujica samo, a otac se bojao vode, bojao se oduvijek. Viknuo je Na onaj tamo kamen, mala. Dodao mi je uže s kopčom za povodac i znala sam što mi je činiti. Od oca sam viša još od zadnjeg rođendana, petnaestoga. Raširila sam se kao ljubav i stavila jednu nogu na kamen posred rijeke, rukom uhvatila granu iznad njega i odbacila se preko bujice.

DOI: 10.15291/sic/1.10.lt.5
Literature and Culture
Meghan Hurley-Powell, Graceland University, USA:

Women writers use the feminist dystopian genre as a way to resist gender-based oppression in complex ways. To do so, women writers must first construct bleak worlds that subjugate their female characters before they can craft ways for these characters to resist. This article specifically examines Octavia Butler’s novel, Dawn, because the central female character finds ways to resist through working within the system in order to work against it. Even though she cannot overthrow the government or escape, she exercises substantial resistance through her body, voice, and intelligence. Butler ultimately demonstrates that women are able to resist from the margins in complex ways, which prompts real-world women readers to fight and resist gender-based oppression in their own societies. Keywords: feminism, Octavia Butler, science fiction, feminist dystopia, genderWomen writers have woven feminist resistance into the fabric of their novels for centuries to protest the misogynistic treatment and...

DOI: 10.15291/sic/1.10.lc.1
Literary Translation
Enric Cassasses, Radionica prevođenja poezije u Malom Pašmanu and Pau Sanchis Ferrer:

Izbor iz djela Enrica Casassesa (Barcelona, 1951.) kakav ovdje slijedi tek je jedna od mogućnosti. Uzmemo li u obzir da je riječ o autoru koji je objavio mnoštvo zbirki i nešto manje diskova s audio-zapisima svoje poezije, dvadesetak mahom kratkih pjesama ne čini se bogznašto. Tako bi bilo kada bi se poezija prodavala na vagu, kao riba na zadarskoj peškariji. Nasreću, ovdje se radi o riječima, riječima koje u primatelja izazivaju različite utiske i koje prenose brige i boli autora ili nekoga tko mu je jako sličan.U tom smislu, nužan bi bio izbor iz „9072 neepska stiha“ „brze pjesme“ Uh (1997.), čega ovdje nema. S druge strane, može dostajati tek jedan sonet iz zbirke Tots a casa al carrer (1992.), kao što je ovdje zastupljen tragični epilog. Dovoljna je čak i pjesma u prozi od dva reda iz zbirke A la panxa del poema en prosa que no hi neva ni hi plou (2013.), kadra uhvatiti trenutak tišine između sunca i mjeseca, vjetra i utihnulih ptica. Tišine tek napuknute ili prije svega napuknute ...

DOI: 10.15291/sic/1.10.lt.6