Crafted Memories

Peter Ackroyd’s novels explore encounters with the past in the present of literary creation. Through the figure of the ghost, the usual borders between past and present are crossed as elements or characters from the past resurface in the present. This analysis explores the ways in which Ackroyd’s works engage with the past in three singular life narratives. It hovers around two main steps that highlight conversations with the past: the first one considers the textual instances of communication, while the second addresses diegetic components. Through ‘transtextuality,’ past words and texts are used again in the novels, emphasizing how the ghost of the English canon pervades and invades Ackroyd’s works. Through the apparitions of spirits, along with the introduction of all-absorbing places, objects, or bodies of communication, spectral manifestations keep resurfacing in the novels. The ghost of the English literary tradition combined with specters and spirits embody how Ackroyd’s life na...

Ljestve poput pupkovine ispadaju iz helikoptera do žene u vodi pod njim, a mi stojimo na rtu, sleđenih srca, širom otvorenih očiju i usta, i dok lopatice helikoptera razjaruju more, žena pada s daske i nestaje pod površinom, i svi uzdišemo kao jedan, a ja, inače nesklona molitvi, padam na koljena, zazivam svetoga Brendana Moreplovca, i svetoga Nikolu Preobratitelja Pirata, i Stellu Maris, blistavu zvijezdu mora, i Mami Wata od Kariba, da je spase, da se smiluju toj prestravljenoj ženi; i svi se ti slani sveci u kovitlacu sjate i nad njom lebde, a mi gledamo, puni strahopoštovanja, kako ta žena kao uznesena njihovim moćima izranja iz valova, rukom hvata prečku konopa i diže se sve više i više dok ne sleti na travu na litici, iznova rođena.Ja sam ta koja je snimila fotografiju princeze i njezinih nožnih prstiju u ustima muškarca koji joj nije muž. Nisam je namjeravala snimiti. Poslali su me da ih pratim, ali uopće nisam htjela biti ondje, ni najmanje. Dan je već bio dug i težak.Naslonila...

U posljednjoj knjizi koju je objavio prije nego što si je oduzeo život, I sommersi i salvati (Utopljenici i spašeni), Primo Levi razmišlja, ovaj put ne u formi svjedočanstva već eseja, o toj nerješivoj zagonetki zašto neki – u rubnim situacijama kada im prijeti istrebljenje i smrt – imaju čudesnu sreću da izvuku živu glavu dok drugi, možda čak i većina, nesreću da se utope, odnosno, da ih uništi slijepa mržnja i nepravda proizašla iz povijesnih okolnosti, diktatura ili volje za moći.Postavljam si to isto pitanje od 27. lipnja 2023. u 19 sati i 28 minuta, kada je ruski projektil tipa Iskander, visoke preciznosti i natovaren sa šest stotina kilograma eksploziva, eksplodirao nad našim glavama u jednoj pizzeriji u Kramators'ku, na 21,6 kilometara udaljenosti od crte bojišnice između slobodne Ukrajine i Ukrajine koju su okupirali Rusi.U tom paklu koji se srušio s neba s jasnom namjerom da nanese najveću moguću štetu, izazove najveći mogući broj žrtava, najsnažniju bol i patnju, šezdeset lju...

Georges Perec (1936. – 1982.) zasigurno je jedan od najznačajnijih francuskih romanopisaca druge polovice 20. stoljeća. Godine 1967. postao je član Oulipo-a (OUvroir de LIttérature POtentielle, hrv. Radionica potencijalne književnosti), književne skupine koja je osnovana 1960. godine, u razdoblju koje je u povijesti francuskoga romana obilježeno intenzivnim traganjima za novim književnim formama i načinima izraza. Osnivači skupine, koja je i danas aktivna, bili su Raymond Queneau i François Le Lionnais, a neki od njezinih članova Italo Calvino, Noël Arnaud, Jacques Bens, Ross Chambers, Hervé Le Tellier, Jacques Roubaud, François Le Lionnais, Michele Metail itd. Oulipovci se zanimaju posebice za formalne aspekte književnih tekstova te stvaraju poštujući samonametnuta rigorozna pravila. Susret s Oulipom presudno je utjecao na djelovanje Georgesa Pereca, koji se danas drži jednim od najvećih inovatora na području književnosti. U svom prvom romanu Stvari (1965.) opisuje svakodnevicu mladog...

Emancipation narratives in the U.S. feminist literature of the late 1960s and 1970s constructed the female identity in line with the feminist slogan "the personal is political." The heroine, constrained by gender roles in the private sphere, realizes that her personal problems have broader social causes, so she changes her life to create a new self that conflicts with traditional female roles. The emancipation of the protagonist Mira of The Women's Room written by Marilyn French, follows the genre conventions of the feminist Bildungsroman which shows Mira’s journey from a mad housewife to a Harvard graduate. Even though the novel shows that the personal becomes political in the emancipation of the heroine from the constraints of the female private sphere, the novel fails to convey the optimism of broader change in the depiction of Mira’s friends whose lives show that emancipation is a long and difficult journey indeed.Keywords: emancipation narratives, feminist Bildungsroman, The Women...

This article delves into the analysis of political communication between two Croatian political leaders, Prime Minister Andrej Plenković and President Zoran Milanović, through the prism of the infantilization of politics as part of the broader context of the infantilization of society. To achieve this, the article introduces selected theoretical theses on the infantilization of society and on how the expression of infantile (political) disgust, as a speech act, contaminates and pollutes the community. By employing Critical Discourse Analysis, the paper aims to illustrate how, in the case of these two politicians, the infantilization of politics is characterized by the replacement of political discourse with personal insults, witticism, affectation, and emotions such as disgust, occasionally intertwined with elements of narcissism. Exploring how their political discourse tends to be personalized and even celebritized, the paper shows how it further contributes to the overall infantiliza...