Rides of Insight

Samuel Beckett bilingvalni je autor. Većinu je svojih književnih tekstova napisao na dva jezika, engleskom i francuskom. Nakon književnih početaka na materinjem engleskom jeziku, nakon Drugoga svjetskog rata, tijekom nekoliko idućih godina, Beckett piše isključivo na francuskom jeziku, potaknut razlozima estetske naravi. Od 1956. godine pa sve do smrti istovremeno piše na oba jezika. Vlastite tekstove, napisane na počecima književne karijere, sâm ili u suradnji nakon sredine pedesetih godina prevodi na drugi jezik.Beckett je vlastite tekstove tijekom prevođenja revidirao, mijenjao izraze i kulturne referencije, pa je stoga svaki prijevod ujedno revizija i transformacija prethodno napisane verzije. Tekstovi koji su prevedeni nedugo nakon dovršetka izvornika u nešto se manjoj mjeri razlikuju od samoprijevoda koji su nastali godinama ili čak desetljećima nakon dovršetka izvorne verzije teksta, poput primjerice engleske i francuske verzije Murphy, Watt ili Mercier i Camier. Također, Becket...

In the novels published in the course of the nineties, Every Light in the House Burnin’ (1994), Never Far from Nowhere (1996), and Fruit of the Lemon (1999), Andrea Levy (1956–2019), a British writer of Jamaican origin, focuses on the experiences of British-born daughters of first-generation Caribbean immigrants in Britain. This paper will examine how Levy’s young protagonists struggle to come to terms with their highly hybridized identities, which resist reductive racial categories of ‘white’ and ‘black.’ Experiencing racial bias on the one hand and confronting silences about their Jamaican heritage on the other, Levy’s protagonists often find themselves in liminal spaces and are constantly compelled to negotiate private (Jamaican) and more public (British) spheres of existence.Keywords: Andrea Levy, Stuart Hall, womanhood, British, hybridity, identityIn Jackie Kay’s 1984 poem “So You Think I Am a Mule,” the lyric speaker is an unapologetic mixed-race woman. She responds very assertiv...

Kritika „metodološkog nacionalizma” i razvoj transnacionalnih pristupa doveli su u pitanje relevantnost nacionalne države kao istraživačke jedinice. Štoviše, brojne pojave i kretanja koji se uočavaju u nacionalnim državama rezultat su interakcija s drugim društvima te se čini da je postojanje sličnih elemenata u različitim kulturama često plod cirkuliranja modela i razmjena, a ne posljedica usporedivih uzroka (kada nije riječ o zajedničkom nasljeđu). Utječe li na koncept „polja” promjena perspektive s nacionalne na transnacionalnu, i ako da, na koji način? To će pitanje biti postavljeno u ovom promišljanju, koje je još uvijek provizorno. Iako se koncept polja općenito koristi unutar nacionalnih okvira, do te mjere da su mnogi istraživači koji se bave transnacionalnim i internacionalnim temama odustali od njegove upotrebe, dajući prednost manje ograničavajućem konceptu „prostora”, Pierre Bourdieu nigdje u svom opusu ne kaže da su polja nužno ograničena na područje nacionalne države. Pol...

In this paper, I investigate the 'creatureliness' of film, questioning whether we can perceive film as a process of witnessing history. Is there trust in the cinematic image as a document, and what role does film play in memory and history? Responding to these questions, inspired by Eric Santner's concept of political theology and sovereignty, as well as Laura Mulvey's concept of death in 24 frames per second, I analyze W.G. Sebald's novel Austerlitz. In the novel, the protagonist attempts to fathom a traumatic past through slow-motion, raising inquiries about the possibility of redemption through the cinematic image. I also write about what escapes the field of visibility in both the twentieth and twenty-first centuries.Keywords: political theology of film, sovereignty and temporality of film, 'creatureliness' of filmic lifeJedna od najdužih i najtežih polemika o povijesti i filmu u dvadesetom stoljeću ticala se Shoah (holokausta): je li film „kriv” jer nije dokumentirao genocid, da l...

Pritisnula je kvaku. Vrata su bila otključana. Ušla je.Trenutak je bio slojevit i zamršen, gotovo kao bajka, ali gdje su bila tri medvjeda? Bili su gore, lajali. Zar medvjedi laju? Ne, ali psi laju, i o tome se tu radilo, psi su lajali i grebli svojim sjajnim crnim noktima – kandžama? – po zatvorenim vratima na vrhu stepeništa, koje je bilo tapecirano i prekriveno blagim, poznatim sjenama raznih predmeta u prigušenom svjetlu lampe iza kauča koji se nalazio samo par metara od nje. Na kauču su bili jastuci, cijela flotila jastuka, i dvije fotelje s oba krila, stolić, police za knjige, crna mrcina od TV-a postavljena na zid nasuprot nje. Kad se pomaknula, a pomaknula se samo koračić ili dva u sobu – šuljala se, to je radila, šuljala se – u ekranu TV-a pojavio se njezin odraz, previše nejasan da bi ga se moglo razaznati.Neki se glas možda čuo iz sobe na vrhu stepenica – „Cameron, jesi to ti? Halo? Ima li koga?” – ali izgubio se u lavežu, uostalom, nije se mogao odnositi na nju, jer ona se ...

The room was pitch-dark, seemingly nonexistent, as he opened his eyes. Not even a trace of the dawn had yet made its way through the louvres. ‘That’s weird, for I got up so early,’ he thought. The entire right side of his body had gone numb, especially his arm, which appeared paralysed. ‘See, that’s what I get when I lie on my right side.’ He was always afraid of sleeping on the side of his heart, in case something happened and he never woke up again. And he liked thinking, in a somewhat smug way it must be said, about his desire to experience his own death. ‘There’s nothing more humiliating than to die while asleep,’ he had once written in a diary that he kept. ‘Kept’, in a manner of speaking, for the diary was a battered, 100-page exercise book which he remembered three or four times a year, and then he’d take the opportunity to put down on paper some of the thoughts that occasionally crossed his mind.The numbness had in some measure diminished. But what really sickened him lay in hi...