The Anatomy of Love

Dead but not Forgotten is a collection of short stories about the characters presented in the thirteen Sookie Stackhouse novels published by Charlaine Harris between 2001 and 2013. The fifteen short stories were not written by Harris herself, but by a series of novelists and best-selling authors. The tales are compelling and their plots are as suspenseful as the original novels by Harris, whose contents they are consistent with. Indeed, the characters are faithful to the spirit of Harris' books and their adventures are a (super)natural and logical continuation or anticipation of what occurs to them in Harris' fictional universe. The stories are indeed set in different time periods: they fill the gaps between the novels or they either precede or follow the facts narrated in Harris' books. Jeffrey J. Mariotte's “Taproot,” for example, focuses on a case assigned to Detective Andy Bellefleur during Sookie's sojourn in Dallas in the second novel. “Nobody's Business,” written by Rachel Caine...

Taj mi je tip htio pokazati nešto tajno. Nešto zapanjujuće. Prema onome što mi je rekao, bio je to još neotkriven temelj kršćanstva. Tisućljećima najstrože čuvana tajna Crkve, as iz rukava koji još nije odigrala. Zaintrigiralo me. Odveo me u svojevrstan sanktuarij, koji je smrdio po vlazi, pa iz ormara s velikim ladicama stao vaditi relikvije u obliku čvrsto smotanih, požutjelih svežnjeva. Zatim ih je poslagao jedan pokraj drugog, kad gle – iz njih iziđe Djevica Marija. Moram priznati da me zapanjilo. Dogovorili smo spoj, našli se i prošetali po suncu i hladovini. Bila je ljubazna, nismo baš ćaskali, nego se više povezivali pomoću nasumičnih riječi koje su nas tjerale da se smješkamo i pogledavamo jedno drugo. Ali ono što me se najviše dojmilo: ona uopće nije bila povijesna ličnost, nije bila sveta, ni pobožna, ni odjevena u halju! Bila je obična djevojka. Nije se bojala i rado se smijala. Razumjeli smo se. Dok je hodala, donji dio leđa blago bi joj se izvio u nježan luk, i bila je lij...

Francuski medievalist i jedan od najznačajnijih povjesničara Europe, sad već pokojni Jacques Le Goff, napisao je knjižicu pod naslovom Treba li povijest zaista dijeliti na razdoblja? Većina ljudi ne promišlja o ovom pitanju, a da nije samo riječ o problemu koji ostaje na margini svakodnevnog života svjedoče i podatci da mnogi povjesničari nisu svjesni ovog pitanja što je utjelovljeno u studijskim programima koji su podijeljeni kronološki po razdobljima i oformljeni po vremenskom slijedu, posebno u Hrvatskoj. Le Goff ide korak naprijed pokazujući zašto je promišljanje o vremenu jedno od temeljnih pitanja povijesne znanosti.Knjižica od 124 stranice sastavljena je od sljedećih osam ključnih poglavlja: Stare periodizacije, Kasna pojava srednjeg vijeka, Povijest, obrazovanje, periodi, Rođenje renesanse, Renesansa danas, Srednji vijek postaje mračno doba, Dugi srednji vijek, Periodizacija i globalizacija. Knjiga započinje Predgovorom i Uvodom, a nakon ovih osam poglavlja slijedi Izabrana bib...

To je jedan od razloga zašto ne voli kupovati u ovo doba godine – previše ljudi. Ruke su joj pune i kad se sjeti kako je bilo teško odabrati, pomisli: tiranija izbora. Ne točno tim riječima, naravno, jer ovih joj je dana teško pronaći potrebne riječi. Sve dolazi iz nutrine. Osjeća što misli iako to ne može artikulirati. Da je barem hobotnica! Dobro bi mi došao još koji par ruku, pomisli, boreći se da jednom zadrži golem trkaći auto dok drugom podiže plastičnu vrećicu s transformerom koja joj je nekako iskliznula iz ruku. Nespretna. To bi Gunter promrmljao. Nespretna si, Oge. Nespretna. Cokćući jezikom i odmahujući glavom poput oca koji kori dijete. Mrzi kad tako razgovara s njom. Kao da mu je dijete, a ne žena. Kad to radi, nju počne žariti u grlu pa kaže neke stvari pa on kaže neke stvari pa oboje utihnu. No žarenje u grlu još dugo ne posustaje. Boli kao da joj netko trlja sol u ranu. Čir na grlu. Zadivljena je čudom riječi koja je iskrsnula. Niotkud. No takva je narav čuda, zar ne? D...

Pokojnici stavljaju šećer samo onda kad im gurnemo žličicu u ruku i sami opisujemo kružnicu po dnu šalice. Kristalići šećera imitiraju tornada, zračni vrtlozi postavljaju listiće čaja na vrtuljak. Vrte se i nakon što su se žličice, odložene na tanjuriće, ohladile. Neka bude pokret. Neka mrav bježi preko stolnjaka vukući mrvicu kolača. Treba nam osa iznad stola. Neka nešto zuji. Neka ukine tišinu te scene, prije nego što pokojnici progovore jezikom koji smo za njih sastavili od tankih papirića sačuvanih riječi. Prije nego što se skrijemo iza njihovih leđa i počnemo govoriti umjesto njih, zamišljajući da miču usnama. Poslije ćemo nad tanjure prinijeti njihove prste koji će razlomiti kekse, pokupit ćemo mrvice njihovim jagodicama, koje ćemo mi polizati. Na kraju, umorni od težine marioneta, spustit ćemo njihove ruke na koljena, prihvaćajući da tu završava i popodnevni čaj i uspomena. Pokojnici se ne odijevaju sami. Mi to činimo za njih. Isto je i sa češljanjem, brijanjem, stavljanjem ukos...

This article aims to give a psychological interpretation to Alain de Botton’s novels On Love and The Course of Love, doubling the philosophical take on love that runs in the background of the novels. Robert Sternberg’s triangular theory of love will be applied to de Botton’s two novels, in an attempt to reach an understanding of love by means of psychological deconstruction, following the dynamic of the three components of the love triangle: passion, intimacy and decision \ commitment. References will also be made to Sternberg’s complementary theories on love, i.e. the theory that conceptualizes love as a story and the theory of love as a socio-cultural artefact.Key words: love, psychology, triangular theory, love story, cultureAlain de Botton’s book On Love, presented to the readers as a novel telling the love story of Chloe and the narrator, is a full-circle account that unfolds between two plane flights: on the first flight, from Paris to London, the two future lovers are seated one...