The Anatomy of Love

No. 2 - Year 7 - 06/2017

University of Zadar | ISSN 1847-7755 | SIC.JOURNAL.CONTACT@GMAIL.COM

Editorial

In All About Love: New Visions, bell hooks observes that we are constantly exposed to messages telling us that the workings of love are mysterious and its agency unfathomable; that love is, in other words, only invaluable if it remains unexplained and unknowable. hooks argues that knowledge is a crucial element of love and that understanding its forces does not detract from its importance and value; on the contrary, it enriches the experience of love. More recently, Alain Badiou has in In Praise of Love similarly claimed that love is a ‘truth procedure,’ the kind of experience through which the truth about Two is constructed....

Literature and Culture
Antonio Sanna, independent researcher, Italy:

Dead but not Forgotten is a collection of short stories about the characters presented in the thirteen Sookie Stackhouse novels published by Charlaine Harris between 2001 and 2013. The fifteen short stories were not written by Harris herself, but by a series of novelists and best-selling authors. The tales are compelling and their plots are as suspenseful as the original novels by Harris, whose contents they are consistent with. Indeed, the characters are faithful to the spirit of Harris' books and their adventures are a (super)natural and logical continuation or anticipation of what occurs to them in Harris' fictional universe. The stories are indeed set in different time periods: they fill the gaps between the novels or they either precede or follow the facts narrated in Harris' books. Jeffrey J. Mariotte's “Taproot,” for example, focuses on a case assigned to Detective Andy Bellefleur during Sookie's sojourn in Dallas in the second novel. “Nobody's Business,” written by Rachel Caine...

DOI: 10.15291/sic/2.7.lc.7
Literature and Culture
Ioana Unk, Babes-Bolyai University, Romania:

This article aims to give a psychological interpretation to Alain de Botton’s novels On Love and The Course of Love, doubling the philosophical take on love that runs in the background of the novels. Robert Sternberg’s triangular theory of love will be applied to de Botton’s two novels, in an attempt to reach an understanding of love by means of psychological deconstruction, following the dynamic of the three components of the love triangle: passion, intimacy and decision \ commitment. References will also be made to Sternberg’s complementary theories on love, i.e. the theory that conceptualizes love as a story and the theory of love as a socio-cultural artefact.Key words: love, psychology, triangular theory, love story, cultureAlain de Botton’s book On Love, presented to the readers as a novel telling the love story of Chloe and the narrator, is a full-circle account that unfolds between two plane flights: on the first flight, from Paris to London, the two future lovers are seated one...

DOI: 10.15291/sic/2.7.lc.2
Literary Translation
DBC Pierre and Anita Ćutić:

Taj mi je tip htio pokazati nešto tajno. Nešto zapanjujuće. Prema onome što mi je rekao, bio je to još neotkriven temelj kršćanstva. Tisućljećima najstrože čuvana tajna Crkve, as iz rukava koji još nije odigrala. Zaintrigiralo me. Odveo me u svojevrstan sanktuarij, koji je smrdio po vlazi, pa iz ormara s velikim ladicama stao vaditi relikvije u obliku čvrsto smotanih, požutjelih svežnjeva. Zatim ih je poslagao jedan pokraj drugog, kad gle – iz njih iziđe Djevica Marija. Moram priznati da me zapanjilo. Dogovorili smo spoj, našli se i prošetali po suncu i hladovini. Bila je ljubazna, nismo baš ćaskali, nego se više povezivali pomoću nasumičnih riječi koje su nas tjerale da se smješkamo i pogledavamo jedno drugo. Ali ono što me se najviše dojmilo: ona uopće nije bila povijesna ličnost, nije bila sveta, ni pobožna, ni odjevena u halju! Bila je obična djevojka. Nije se bojala i rado se smijala. Razumjeli smo se. Dok je hodala, donji dio leđa blago bi joj se izvio u nježan luk, i bila je lij...

DOI: 10.15291/sic/2.7.lt.1
Literary Translation
Ondjaki and Una Krizmanić Ožegović:

[...] opatica je žena, ali žena koju se ne vidi svaki dan. Muškarci je se ne mogu nauživati u svakodnevnom ophođenju, stoga je žele s još većim žarom, skrivena je, zakukuljena, odsječena od svijeta u samostanu, u zatvoru, u beskrajnom zdanju u kojem se iza svakih vrata skrivaju još jedna. Carlos Fuentes, Constancia i druge priče za djeviceBože, oprosti mi. Možeš razumjeti silnu mahnitost u mojim prstima, vulkansku i suspregnutu potrebu mojih usana, vrelinu, i, o moj Bože, miris. Mnoštvo mirisa, otporne dlačice, znoj, znoj, prosta ruka, neobuzdana, poremećena, gruba. Gruba ruka kreće se u rupi, u kaljuži mojega bića. Svjedok – noć: pozornica za nasuprotnosti, noge i raskriljene proscenije, predstava uživo odakle se mrijeste strašne sablasti. Hitnem se s vrhunca svoje vjere, tijelo mi se razvaljuje u prah: prah koji se slobodno kreće, prah koji živi, prah koji je daleko od tebe, Gospodine. Jer griješim s golemim užitkom! I griješim misleći oživjeti. Gospodine, ja umirem od užitka u rukam...

DOI: 10.15291/sic/2.7.lt.2
Literary Translation
Bronka Nowicka and Đurđica Čilić Škeljo:

Pokojnici stavljaju šećer samo onda kad im gurnemo žličicu u ruku i sami opisujemo kružnicu po dnu šalice. Kristalići šećera imitiraju tornada, zračni vrtlozi postavljaju listiće čaja na vrtuljak. Vrte se i nakon što su se žličice, odložene na tanjuriće, ohladile. Neka bude pokret. Neka mrav bježi preko stolnjaka vukući mrvicu kolača. Treba nam osa iznad stola. Neka nešto zuji. Neka ukine tišinu te scene, prije nego što pokojnici progovore jezikom koji smo za njih sastavili od tankih papirića sačuvanih riječi. Prije nego što se skrijemo iza njihovih leđa i počnemo govoriti umjesto njih, zamišljajući da miču usnama. Poslije ćemo nad tanjure prinijeti njihove prste koji će razlomiti kekse, pokupit ćemo mrvice njihovim jagodicama, koje ćemo mi polizati. Na kraju, umorni od težine marioneta, spustit ćemo njihove ruke na koljena, prihvaćajući da tu završava i popodnevni čaj i uspomena. Pokojnici se ne odijevaju sami. Mi to činimo za njih. Isto je i sa češljanjem, brijanjem, stavljanjem ukos...

DOI: 10.15291/sic/2.7.lt.5
Literary Translation
Rosa Montero and Ana Stanić:

Izgleda tako slatko, ali živi je otrov. Pogledajmo malo dvoranu: svi su unutra. Trećini njih, a i to sam malo rekao, nisam baš drag. Sve su to moji protivnici, moji krvnici i moje žrtve. Petnaest sam godina u firmi, zadnjih pet kao šef kadrovske – nije lako. Ali od svih tih dama i gospode koji me mrze, vrlo dobro znam, najgora je ona. Moja najveća neprijateljica. Znam što govorim jer dobro je poznajem: to mi je žena.A konkurencija je jaka, tu su svi moji najratoborniji, najžilaviji protivnici: Donatella, ekonomistica s magisterijem s Harvarda, koju sam zaposlio kao tajnicu kad zbog krize nije mogla naći posao i koja mi je jednom prigodom, lagano i namjerno, izlila kipuću kavu po hlačama jer sam je zamolio da nam na sastanak direktora donese piće (A što sam mogao? Nisam ja kriv za krizu. A na sastanku je bio generalni direktor. I lijepo sam je zamolio). Zaldíbar, koji se iživljavao nada mnom šest godina kad mi je bio šef, potpisujući – bez moga znanja – sva moja izvješća kao svoja. Cont...

DOI: 10.15291/sic/2.7.lt.3