Radionica prevođenja poezije u Malom Pašmanu u dva je navrata ugostila Rikarda Arregija. Prvi put virtualno, u svom petom izdanju (svibanj 2018.), kada ga je u dolasku spriječila bolest pa se tumačenja njegove poezije uspješno prihvatio Unai Lauzirika sa Sveučilišta u Leipzigu, a drugi put osobno, u šestom izdanju radionice (svibanj 2019.). Susret dvaju jezika tako različite strukture, kao što su baskijski i hrvatski, u kombinaciji s Arregijevim majstorskim poigravanjem tradicijom i formom, pokazao se izazovnim i zahtjevnim. Jedanaest pjesama koje ovdje objavljujemo predstavljaju izbor iz rezultata radionice. Pjesme Zorionak (Sretno), Ekaitzak (Oluje), Fervor de Buenos Aires, Aldi berean (U isti mah), Min urrun moduko bat (Neka bol daleka) i Amodiozko poemak edo XXIII (Ljubavne pjesme, više-manje XIII) u petom su izdanju radionice preveli Nikola Vuletić te studentice Sara Mašek i Rebeka Vasilj, a naknadno dotjerali Nikola Vuletić i Dinko Telećan. Iz šestoga izdanja, u prijevodu Nikole Vuletića, Dinka Telećana i Tomislava Kuzmanovića ovdje donosimo pjesme Forma, Txolarreak (Vrapci), Gerra argazkia (Ratna fotografija) te broj XI i XXV iz ciklusa Amodiozko poemak edo (Ljubavne pjesme, više-manje). U procesu prevođenja od nemale nam je koristi bio usporedni rad ostalih sudionika radionice koji su Arregijeve stihove preveli na galješki (Isaac Xubín i Alejandro Vicente Martínez), katalonski (Maria Teresa Coll Mariné, Xavier Farré i Enric Casasses) i njemački jezik (Carsten Sinner i Unai Lauzirika).