The Book and Beyond

No. 1 - Year 2 - 12/2011

Editorial

About a year and a half ago, or perhaps it was more, no one seems to remember the exact day anymore, when we decided to start [sic] – a Journal of Literature, Culture and Literary Translation, in our minds we had a small journal that would nevertheless stimulate debates and challenge authors to participate with their contributions in hope of offering a somewhat different view on various topics and themes that we think about in our professional life and work. We hoped for some hundred or perhaps two hundred pages of articles, essays and translations; we counted on contributions from our friends and colleagues from Croatia and secretly dreamed that someone from abroad will find our journal interesting enough to join in. And today, when we are releasing our third issue that counts well over five hundred pages of articles, essays and translations, with more than twenty authors from all over the world, we are safe to say that we more than exceeded our initial expectations and even our wildest hopes. ..

Continue reading →
Featuring

The present issue of [sic] investigates cultural forms that work against monumentalization of literature as conceived by the notion of the static literary canon. [sic]’s ostensibly Lukácsian approach grasps literature (along the Marxist vein) as a catalyst or as a call to action. The subject of the following discussion, Returning to Haifa written in 1969 by Ghassan Kanafani, offers up the author’s voice representing his politicized position within Palestinian culture and history. Within a newly evolving nationalist Palestinian literature – independent from other Arabic national or canonical Islamic texts – Kanafani’s writing has provided a framework and impetus for questioning accepted hierarchical notions of Palestinian governance; that is, the unequal relationship between the Palestinians in exile, in the territories and in Israel. Thereby his novella problematizes both generally accepted Palestinian and Israeli-Western morality that serves to buttress intransigent though commonly held positions. Bringing together differences raises ambiguities of received understanding. The power of change is thus signalled both by the plot and discourse of the novella....

Continue reading →

Mislite li da možemo naučiti živjeti tako da napustimo ideju o svijetu nakon smrti, o nepovredivosti majčinstva, svetosti spolnosti, zatrovanost nacionalizmom, žeđ za beskonačnom slobodom i poštovanje industrije u zamjenu za ograničenje rađanja sa svrhom očuvanja ljudske vrste pri čemu bi se seks upražnjavao za zabavu, a sve to podrazumijevalo bi postojanje svjetske vlade, kontroliranu ekologiju i obrazovanje iz zabave?I da sve to moramo učiniti prije isteka dvadesetog stoljeća?Pa, baš i ne moramo. Samo, ukoliko to ne učinimo, naša će civilizacija biti uništena za trideset godina. I to je sve.Između ostalog, po zanimanju sam prorok. To jest, predskazujem budućnost i plaćen sam za to.Naravno, postoji tu i jedna kvaka. Nisam varalica, stoga je moja korisnost i više nego upitna. Kako ne prelazim rukom preko kristalne kugle, ne pružam usluge pratitelja kroz svijet duhova, nemam dara za otkrivenja i potpuno sam lišen mistične intuicije, nikome ne mogu reći koji će konj pobijediti na utrci, ili vara li nekoga žena, ili koliko će živjeti....

Continue reading →

Carol i Robert Norris bili su stari prijatelji Nickove žene Joanne. Upoznali su se davno, mnogo prije nego što je ona upoznala Nicka. Poznavali su je kada je bila udana za Billa Dalyja. U ono vrijeme njih četvero – Carol i Robert, Joanne i Bill – friško oženjeni studenti na zadnjoj godini povijesti umjetnosti – živjeli su u istoj kući, velikoj kući na Seattleovoj verziji Capitol Hilla, dijelili stanarinu i kupaonicu. Često su zajedno jeli i sjedili do sitnih sati, pili vino i razgovarali. Jedni su drugima pregledavali i komentirali radove. Tijekom te zadnje godine zajedničkog života – prije nego što se pojavio Nick – čak su kupili jeftin brodić kojim su ljeti zajedno plovili jezerom Washington. “Kakva su to vremena bila, i dobra i loša, puna uspona i padova”, rekao je Robert drugi put toga jutra osmjehujući se i promatrajući lica prijatelja za stolom. Bila je nedjelja ujutro, a oni su sjedili za stolom u kuhinji Nicka i Joanne u Aberdeenu i jeli dimljeni losos, kajganu i peciva sa sirnim namazom. Bio je to onaj isti losos kojeg je Nick uhvatio prošlog ljeta i vakumirao i stavio u duboko zamrzavanje. Sviđalo mu se kad je Joanne naglasila da je on sam ulovio tu ribu. Čak je znala – ili je barem tvrdila da zna – koliko je teška. “Ova je imala osam kila”, rekla je, a Nick se zadovoljno nasmijao. Sinoć je izvadio ribu iz zamrzivača nakon što je nazvala Carol i rekla da bi ona i Robert rado svratili sa svojom kćerkicom Jenny kad budu u prolazu. ...

Continue reading →