Future Insights

No. 2 - Year 9 - 06/2019

Editorial

The articles presented in the 18th issue of [sic] discuss, in broad terms, the ways in which literary and cultural phenomena manage to transcend the temporal and spatial framework into which they were born. They thus provide understandings and intuitions with continuing relevance, and their impact extends – regardless of when they were created – well into the future. In the opening article, Dejan Durić and Željka Matijašević analyze the concept of intensity through psychoanalytic lenses, as it evolves from the 1960s counterculture toward the present-day forms of capitalism. Krešimir Vuković delves into the imagery of classical literature and explores what insights Homer, Hesiod, and Callimachus offered for future authors. Finally, Korana Serdarević turns toward teaching methodology and tackles the issue of whether 19th century literature can help shape the views of today’s (and tomorrow’s) society. ..

Continue reading →
Featuring

This paper discusses the use of caves in Ovid’s works. It focuses on several passages from Ars Amatoria, Fasti, and Metamorphoses in which Ovid uses cave imagery as part of his Golden age discourse. Ovid’s use of cave as a motif in Golden age imagery is distinct from his Greek predecessors (Homer, Hesiod, and Callimachus) whose works he heavily drew on. Caves are sometimes dangerous, but most often they are presented as places of refuge, where one finds privacy from prying eyes including the gaze of Augustus, whose moral laws Ovid criticized.Keywords: Ovid, Augustus, adultery, caves, Roman literature, intertextuality, Hesiod, Homer, CallimachusOd prapovijesti špilje su bile mjesta osobitog vjerskog i kultnog značaja. Špilje su pružale sklonište čovjeku kad nije imao doma. Nije čudno da nam najraniji prikazi odnosa čovjeka s prirodom dolaze iz poznatih špilja Altamira i Lascaux, gdje nalazimo umjetnost velikog značaja za povijest čovječanstva. ...

Continue reading →

Između gradskog centra i konačišta prostirala se velika močvara. Hladnoća pristigla s Atlantskog oceana u veljači ju je smrznula i pretvorila u veliko svjetlucavo polje. Žena je hodala prema konačištu. Bila je odjevena u krzneni kaput, nosila je visoke kožne čizme, a lice joj je izgledalo ljutito. Na nebu, između tamnoplavih oblaka, vijugavi trag mlaznog aviona. Pored grmlja žena je malo usporila. Nešto ju je žacnulo u srcu i ona se prisjetila nečeg vrlo davnog. Bilo je to sredinom ljeta, debeli, zeleni travnati tepih i cvilež svinje u rukama koljača. Žena je uspjela locirati sjećanje. To se dogodilo na drugom mjestu, u drugoj zemlji, i bilo je stvarno. Lice joj je postalo tužno. Gurnula je ruku duboko u džep kaputa i osjetila kako joj se hladnoća diže iz utrobe prema kosi.Čovjek u žbunju zaustavio je dah i čekao da žena stigne do točno određenog mjesta. U očima mu se zrcalio uplašen pogled, a žile su mu nabrekle na sljepoočnicama. U tišini je pričekao još trenutak-dva te je s leđa zaskočio ženu. Ona se srušila i udarila glavom o led. Čovjek je disao ubrzano i isprekidano. Usko, djetinje lice, svijetla, lepršava kosa i crne kožne rukavice. Udario ju je u lice i razgrnuo joj bundu, gurnuo joj ruku pod bluzu i pokušao joj strgnuti hlače. Žena nije vikala već ga je kritički promatrala. Činilo joj se da je nekako lijep. Pogledala je prema nebu. Bijela traka mlažnjaka nestala je. Vidjeli su se samo plavi oblaci i hladnoća koja joj je ukrutila bradavice. ...

Continue reading →

In the center of our attention is the postapocalyptic situation in Andrei Platonov´s novel Chevengur, which is characterized by the absence of labor. This fact does not give evidence of the paradise for which the chiliasts strove but turns out to be one of the main reasons of its self-destruction. The author´s argumentation is built on the confrontation of the beginning and the end of the novel. In both cases, labor is represented in an unusually strange way. But in fact, there is a principal difference between these two representations of labor. In the first case, we are dealing with the rising line of the transition from peasant’s craft to proletarian labor, whereas the development of the “economy” of Chevengur is shown as a process of decline.Keywords: post/apocalyptic, chiliasm, laborU literaturi o romanu Čevengur (1926. – 1928.) nerijetko se spominju dva termina – apokalipsa i hilijazam (ili milenarizam). Apokalipsa je općenitiji termin koji označava eshatološku predodžbu kraja svijeta i čiji temeljni predložak pronalazimo u Otkrivenju apostola Ivana. Koncept hilijazma obuhvaća povijesne pokrete koji, oslanjajući se na predodžbe apokalipse, teže k tisućljetnom kraljevstvu na zemlji. Za razliku od hilijazma, apokalipsa se odvija bez čovjekovog upletanja. Kao što primjećuje Sergej Bulgakov, „eshatologija” je „potpuna suprotnost hilijazmu, ona nikada ne može postati povijesni cilj i ostaje izvan ljudskog dosega” (Bulgakov 221). Kod hilijazma najčešće je prisutan element društvenog protesta protiv nepravednosti, siromaštva, potlačivanja itd., koji se izražava u kvazireligijskim oblicima (Cohn). Hilijazam je ustanak protiv povijesti. Radi toga, boljševik Čepurnyj u Čevenguru „nije mogao podnijeti tajne vremena” (Platonov, Sobranie. Tom 3. 318). U hilijazmu se isprepleću povijesna i izvanpovijesna koncepcija vremena, budući da jedna pretpostavlja ljudsko djelovanje, a druga se oslanja na metapovijesno nadahnuće (Talmom 130)....

Continue reading →