Multiple Exposure

No. 2 - Year 8 - 06/2018

Editorial

This issue of [sic] plays with the technique of multiple exposure, which we borrow from photography. In a similar way that the superimposition of several exposures creates a single and unique image, so all the articles here presented individually deal with different overlapping concepts, which produce distinctive images, texts, and readings. Thus, for example, superimposing Nigerian traditional practices on Shakespeare’s themes creates a unique phenomenon in modern Nigerian theater; similarly, Christmas customs in Croatia, overlapping the fantasy of J.R.R. Tolkien, form a particular product intended for the child reader. Additionally, this [sic] also engages in a game of meaning, working around the polysemy of the word exposure. To this effect, the presented selection of articles deals with exposure as appearance in various (multiple) digital sources, the exposure of the viewers to multifarious effects cinema can have, or the exposure (revelation) of the ideas underlying the translation process. ..

Continue reading →
Featuring

This article discusses the relationship between anthropology and art in the philosophical work of contemporary Croatian philosopher Raimundo Kupareo. Anthropology is the study of man, and art is the study or manifestation of human presence. Man is a being of value that connects mysticism and rationality, knowledge and emotions, idea and matter, anthropology and art. The possibility of a touch between anthropology and art allows for the avoidance of dichotomous tendencies of separation between art and anthropology, works and authors. The artistic process, viewed from anthropological positions, is the process of rise and resurrection of the artist as the author and his/her work as a particular value. The author has been legitimized in the world as a being that conceives different ideas and is able to express them in matter, while his work has been publicly presented as a true, human value without the predetermined exclusivity of belonging to someone. That man presents a value, the same as a work of art, implies that the importance of artwork has been recognized through anthropological laws, in the same way that the value of man has been recognized through art. The article focuses on the artistic process as an existential process opening a man towards another man and his world. So, art and anthropology eliminate the alienation tendencies of man to become an ontologically, metaphysically, aesthetically, existentially, and culturally closed being....

Continue reading →

Upoznao ju je, moju baku, Engleskinju, jednog prohladnog ljetnog poslijepodneva na plaži u Southerndownu. Sjedila je na stijeni, na svom kaputu, i pušila cigaretu, a on je – to sam čula od nekoga, od tate ili Mair – bio očaran. Pitao ju je može li sjesti kraj nje i, bez sumnje zato što je bio tako visok i zgodan, pristala je, pa je i on sam zapalio cigaretu, i ona mu je rekla svoje ime, a zvala se Agnes, i on je njoj rekao svoje, a zvao se Will. Tog su dana njih dvoje šetali po cesti od Southerndowna do Ogmorea i od Ogmorea preko dina u Merthyr Mawru do Ewennyja, gdje su promatrali kako se peče posuda prelivena plavom glazurom, i prije nego što su se razdvojili kako bi ona otišla u hotel u kojem je radila, dopustila mu je da je uzme za ruku.Vratio se sljedeći tjedan, i tjedan poslije toga, a svaki dan koji se nisu vidjeli pisali su jedno drugome, i nakon četiri tjedna prvi ju je put doveo kući, vlakom do dolina, i ondje je otkrila nešto o njemu što joj nije bio rekao. Možda je to negdje slučajno čula, ili joj je netko rekao baš namjerno, misleći da je to nešto što bi trebala znati. Uglavnom, kad ga je upitala o tome, odmahnuo je rukom i rekao da to nije ništa. Bila je to blesava blamaža koja se dogodila davno i nije značila više ništa – sve je to bilo tek priča iz mladosti, nešto tako daleko da jedva može vjerovati da je imalo veze s njim. Ljudi su to uglavnom zaboravili, pa tako i on, i ako joj itko to ikad opet spomene, ne bi se trebala obazirati jer se ni on više ne obazire, a kad je upitala: „Zaista?“ odgovorio je: „Da, zaista.“...

Continue reading →

This paper discusses links between digital humanities and philosophy, which have been connected for a long time. The paper focuses on the representation of Croatian philosophers in specialized encyclopedias and dictionaries. Main areas at the intersection of the two disciplines are targeted: generating repositories, creating social networks for experts, and new approaches to analyzing digitalized content. In this context, the paper analyzes the (under-)representation of several Croatian philosophers in tertiary sources. The results show that the number of philosophers with name entries in encyclopedias is small, that the number of languages for the existing articles is also small, and that there are certain inaccuracies in those articles. Finally, the paper suggests certain procedures to remedy the present condition.Keywords: digital humanities, national philosophies, encyclopedia, dictionaryUnutar humanistike posljednjih je godina očit pomak u metodologiji, te dijelom i u predmetu istraživanja, prema digitalnoj ili računalnoj humanistici (humanities computing) koji se očituje širim korpusom istraživanja rabeći nove resurse i alate (Nikolić 76). Nove tehnologije omogućuju pristup bazama informacija, povećavaju mogućnosti korištenja informacija i njihovo razumijevanje. Također, zahvaljujući novim tehnologijama, otvaraju se novi oblici znanstvene komunikacije i suradnje te se poboljšava diseminacija znanja. Digitalna tehnologija olakšava pretraživanje i prikupljanje dokumenata, razmjenu i širenje znanja, unutar i izvan znanstvenih krugova. Dolazi do promjene u istraživačkom procesu u korist sekundarnih izvora te tekstovi, kao primarni izvori, ustupaju mjesto vizualnosti i zvuku mijenjajući „mentalne navike“ u humanističkim znanostima, pri čemu se razvijaju novi „hibridni načini komuniciranja“ (Schnapp i Presner 2)....

Continue reading →

Marko za slobodno mjesto konobara u salunu Well-Digger’s Wallet saznaje od Lidije. Ona je upravo otišla odande da bi se smjestila u Santa Feu prije početka zimskog semestra; no Marko bi se, tvrdi ona, trebao prijaviti za posao prije nego što izvjese oglas u izlogu. Rad u salunu bio bi dobar način da poradi na svom engleskom; a i zaradio bi više nego što zarađuje za pultom Spur & Saddle Cluba, antikvarijata preko puta specijaliziranog za Divlji zapad, gdje je u šest mjeseci jedinu proviziju zaradio kad je natjerao neki par da kupi prepariranog rakuna kojeg su negdje u sedamdesetima opremili indijanskom perjanicom, postavili u kožni kanu i za osušeni mu struk privezali sićušno veslo.Well-Digger’s Wallet niski je dvokatni drveni objekt oko kojega se tijekom prošlog stoljeća formirao ostatak glavne ulice. Na spomen-ploči stoji da je izvorna zgrada podignuta 1870. godine; neonska silueta kauboja, koja vjerojatno predstavlja upravo tog kopača bunara po kome salon nosi ime, a koji se pogrbljeno oslanja o kaktus na krovu, dodatak je novijeg datuma. Ljeti se turisti sa šeširima svaki dan oko jedanaest i trideset nagomilaju na drvenoj promenadi ispred saluna, da bi se potom, točno u podne kad udari vrućina, rasuli i ponovno stvorili za vrijeme happy houra i pili dok ne skupe dovoljno hrabrosti da se priključe kaubojskom plesu na podiju. ...

Continue reading →