Future Insights

No. 2 - Year 9 - 06/2019

Editorial

The articles presented in the 18th issue of [sic] discuss, in broad terms, the ways in which literary and cultural phenomena manage to transcend the temporal and spatial framework into which they were born. They thus provide understandings and intuitions with continuing relevance, and their impact extends – regardless of when they were created – well into the future. In the opening article, Dejan Durić and Željka Matijašević analyze the concept of intensity through psychoanalytic lenses, as it evolves from the 1960s counterculture toward the present-day forms of capitalism. Krešimir Vuković delves into the imagery of classical literature and explores what insights Homer, Hesiod, and Callimachus offered for future authors. Finally, Korana Serdarević turns toward teaching methodology and tackles the issue of whether 19th century literature can help shape the views of today’s (and tomorrow’s) society. ..

Continue reading →
Featuring

The idea of the landlord's estate as “paradise on land,” traditional in the Russian culture of the late 19th and early 20th century, evolved in the literature of the 1910s and 1920s into the idea of the city-garden, which united the “beginning” and “ends” of the image of Biblical paradise – the Old Testament Eden and the Apocalyptic New Jerusalem. The substrate of the city-garden mythologem became the "estate topos," which indicates its plasticity and significant heuristic potential, i.e. not only its belonging to the former landowner estate of the 19th century, but also its ability to create new cultural modifications, such as the “city of the future” by V. V. Khlebnikov or the “city garden” in the prose of A. N. Tolstoy and in the Soviet poetry of the 1920s.Keywords: paradise, topics, landowner estate, estate topos, “city of the future,” “city-garden,” the first third of the 20th century, A. N. Tolstoy, V. V. Khlebnikov, V. V. Mayakovsky...

Continue reading →

Bila jednom jedna problematična mlada žena koju su vlastiti roditelji zvali običnom pizdom. Drugi su je zvali drugim imenima, no budući da su je njezini roditelji veoma voljeli, dovoljno je bilo da je zovu običnom pizdom. I zato što su je veoma voljeli, nisu je izbacili iz kuće čak ni kad je neprestano krala njihove kreditne kartice, slupala majčin auto, poderala očevu odjeću, govorila im da su jebeni naborani kreteni i inače se ponašala kao, ono, obična pizda. Ali, budući da su je veoma voljeli, poduzeli su sve da joj pomognu i čak se odvažili odvesti je psihijatru. „Zavist zbog penisa”, rekao je psihijatar, „bez daljnjega. Vidio sam to već puno puta. Sve mlade žene njezine dobi boluju od toga čak i ako to ne priznaju. A samo zato što to ne priznaju, ne znači da od toga ne boluju. Ništa što pošten muškarac i malo poštenog bambusanja ne bi mogli izliječiti.”Zato što su je voljeli i zato što su debelo plaćali psihijatra, pustili su je da luduje po gradu s koliko je god novaca htjela, da ide u najbolje noćne klubove i odsjeda u najboljim hotelima. Nije da joj je trebao poticaj ili savjet oko toga kamo da ide. Ali bilo je lijepo što je to mogla učiniti uz dopuštenje roditelja (i psihijatra). ...

Continue reading →

The article focuses on a little-known text of the early 20th-century Russian Literature, The Earthly Paradise, or a Winter Night's Dream. Tales from the 27th Century (1903) by Konstantin S. Merezhkovsky, biologist and elder brother of the symbolist writer Dmitry Merezhkovsky. The Earthly Paradise is one of the most radical eugenic utopias of the future written around 1900 since it stages a radical post-humanistic concept – a new beginning of mankind through eugenics. Keywords: utopia, eugenics, biopoliticsU radu je je riječ o slabo poznatom tekstu ruske književnosti s početka 20. stoljeća, naziva Raj zemaljski, ili San zimske noći. Bajka utopija 27. stoljeća (Raj zemnoj, ili son v zimnjuju noč'. Skazka-utopija XXVII veka, Merežkovskij). Knjiga je izdana 1903. godine u Berlinu na ruskom i njemačkom jeziku. Autor romana je biolog Konstantin Sergeevič Merežkovskij, poznatiji kao teoretičar evolucijske teorije simbiogeneze i stariji brat ruskog simbolista Dmitrija Merežkovskog (Zolotonosov). Knjigu je Merežkovskij objavio u Berlinu, iz straha da bi je ruska cenzura mogla djelomično ili u potpunosti zabraniti zbog toga što je sadržavala kritiku kršćanstva....

Continue reading →

In the center of our attention is the postapocalyptic situation in Andrei Platonov´s novel Chevengur, which is characterized by the absence of labor. This fact does not give evidence of the paradise for which the chiliasts strove but turns out to be one of the main reasons of its self-destruction. The author´s argumentation is built on the confrontation of the beginning and the end of the novel. In both cases, labor is represented in an unusually strange way. But in fact, there is a principal difference between these two representations of labor. In the first case, we are dealing with the rising line of the transition from peasant’s craft to proletarian labor, whereas the development of the “economy” of Chevengur is shown as a process of decline.Keywords: post/apocalyptic, chiliasm, laborU literaturi o romanu Čevengur (1926. – 1928.) nerijetko se spominju dva termina – apokalipsa i hilijazam (ili milenarizam). Apokalipsa je općenitiji termin koji označava eshatološku predodžbu kraja svijeta i čiji temeljni predložak pronalazimo u Otkrivenju apostola Ivana. Koncept hilijazma obuhvaća povijesne pokrete koji, oslanjajući se na predodžbe apokalipse, teže k tisućljetnom kraljevstvu na zemlji. Za razliku od hilijazma, apokalipsa se odvija bez čovjekovog upletanja. Kao što primjećuje Sergej Bulgakov, „eshatologija” je „potpuna suprotnost hilijazmu, ona nikada ne može postati povijesni cilj i ostaje izvan ljudskog dosega” (Bulgakov 221). Kod hilijazma najčešće je prisutan element društvenog protesta protiv nepravednosti, siromaštva, potlačivanja itd., koji se izražava u kvazireligijskim oblicima (Cohn). Hilijazam je ustanak protiv povijesti. Radi toga, boljševik Čepurnyj u Čevenguru „nije mogao podnijeti tajne vremena” (Platonov, Sobranie. Tom 3. 318). U hilijazmu se isprepleću povijesna i izvanpovijesna koncepcija vremena, budući da jedna pretpostavlja ljudsko djelovanje, a druga se oslanja na metapovijesno nadahnuće (Talmom 130)....

Continue reading →