The Zone and Zones - Radical Spatiality in our Times

Broj 2 - Godina 2 - 06/2012

Uvodnik

The long-expected fourth issue of [sic] – a Journal of Literature, Culture and Literary Translation offers a selection of papers presented at the second international conference entitled Re-Thinking Humanities and Social Sciences and held at the University of Zadar in September 2011. The conference topic, The Zone and Zones - Radical Spatiality in our Times, proved to have been intellectually enticing to almost one hundred scholars who managed to create a radical space of their own. Immersed into the zone of Croatian seaside filled with the aroma of pine trees and the Adriatic Sea, the zone of leisure rather than work, they managed to create an intellectual heterotopia by discussing the multilayered meanings of space. ..

Pročitaj cijeli članak →
Izdvojeno

Pjesništvo Susanne Jorn intimno je s mnogo kratkih pjesama koje često izražavaju osjećaje, atmosferu i dojmove. Tu su osobna viđenja prirode i ljudi, doživljena, mogli bismo reći, na slikarski način. Boje su gotovo redoviti sastavni dio tih doživljaja i kao na slikama, stvaraju dramatičnu ili smirenu atmosferu. One su izraz prirode koja okružuje pjesnikinju, ali su i izraz osjećaja i duševnih stanja. To se jasno pokazuje u zbirci Ne sada već sad, čiji je okvir paleta plavih boja. Druga scena njezine poezije sličice su iz japanskog života i japanske umjetnosti i pjesništva, koje mnogo puta prenosi u svoju dansku okolinu. U zbirci Ne sada već sad mnoge su pjesme prizori iz Danske ili Tokija, ali i drugih krajeva svijeta gdje je boravila. Ipak, njezino je pjesništvo prije svega vezano uz nordijsko nebo, zemlju i kulturu te sjećanja na oca (poznatog danskog likovnog umjetnika Asgera Jorna, koji je u svojim djelima spajao različite vrste umjetnosti. Asger Jorn bio je član poznate transnacionalne udruge CoBrA, koja je djelovala početkom 1950-ih godina). U mnoge se pjesme određenih osjećaja i ozračja skladno uklapaju i japanski i danski krajolici te japanski i, ako tako možemo reći, nordijski pjesnički izraz. Unatoč vrlo intimnoj poeziji, kao i većina skandinavskih pjesnika i pjesnikinja, Susanne Jorn osjetljiva je na sudbu današnjeg čovjeka bilo gdje u svijetu i ona nalazi značajno mjesto u njezinu pjesništvu....

Pročitaj cijeli članak →

Shurina soba miriše po njoj, miriše tmasto i na mladost. Kad je dignem iz kreveta, obraz joj je naslonjen na moje rame, ali pridigne glavu i natjera se otvoriti oči, bojeći se da nešto ne propusti. „Mama, igramo se nešto?“„Da, milo, igramo novu igru.“ Pitam se može li osjetiti miris viskija na meni. Malo sam omamljena, ali nekako sam i bistra kao voda. Nosim Shuru iz njene sobe u kuhinju, tijelo joj je opušteno i toplo u mom naručju. „Moraš popiti ovaj vilinski napitak, dušo, a onda ćemo prileći.“„Na pod?“„Da, ljubavi, tu na pod. Vidiš, napravila sam nam udoban krevet.“Dodajem joj čašu i ona polako guta; stisnula je usne na gorki okus, ali pristaje na igru, smjestivši se na jastuk koji sam stavila na pokrivač na pločicama. „Laku noć, mamili“, kaže Shura, njezine zadnje riječi. Odem do štednjaka i sve plamenike otvorim na najjače, zatim legnem kraj nje. Put u Irsku je dobro prošao. Unajmili smo auto u Dublinu – zlo, smrdljivo mjesto – i krenuli na zapad prolazeći kroz jedan ružni grad za drugim do Connemare. Ondje se kopno otvara prema Atlantiku kao mladenka svome mladoženji; neukroćeno je to, gorko lijepo mjesto kamena i vode. Naša kućica na proplanku bila je oronulo zdanje uz rub močvare hrđave boje. No Ted je vjerovao u svoju poeziju pa je sve bilo glađe i podnošljivije. Ni Sylvijina glava nije ležala na jastuku između nas kao kod kuće u Engleskoj. ...

Pročitaj cijeli članak →

Experiences of listening can be appreciated as intensely relational, bringing us into contact with surrounding events, bodies and things. Given that sound propagates and expands outwardly, as a set of oscillations from a particular source, listening carries with it a sensual intensity, whereby auditory phenomena deliver intrusive and disruptive as well as soothing and assuring experiences. The physicality characteristic of sound suggests a deeply impressionistic, locational "knowledge structure" – that is, the ways in which listening affords processes of exchange, of being in the world, and from which we extend ourselves. Sound, as physical energy reflecting and absorbing into the materiality around us, and even one's self, provides a rich platform for understanding place and emplacement. Sound is always already a trace of location.Such features of auditory experience give suggestion for what I may call an acoustical paradigm – how sound sets in motion not only the material world but also the flows of the imagination, lending to forces of signification and social structure, and figuring us in relation to each other. The relationality of sound brings us into a steady web of interferences, each of which announces the promise or problematic of being somewhere....

Pročitaj cijeli članak →

Jedan je čovjek rekao: „Najljepše godine moga života su ondje, u prašini eksplozije.“Zaspali su u kukuruzu. Ništa ne čuju, ništa ne vide. Mladi su. Kukuruz ih štiti.Operaciju su najavili u tisku. Televizija, radio ponavljaju informaciju, riječi naviru, uporne, i ako se rečenica izgubi od jedne do druge sobe, rekonstituirat će se između kuhinje i balkona. Čuje se: „rušenje… problemi… zone… stambeni park… prenaseljenost… predgrađe… dotrajalost… rušenje… eksploziv… stambena četvrt… deset nebodera…“ Shvaćamo da će već mjesecima zazidani neboderi biti srušeni. Barem je to jednostavno. Iz jednog se nebodera preselila u drugi. Kad je suprug došao po nju u selo, odmah je pristala. Sve te godine u kući koja nikad neće biti njezina. Od prvog je dana znala da je majka njenog supruga neće voljeti. Nije ju zlostavljala, ignorirala ju je, kao da ona nije bila majka djece njenog najstarijeg sina. Svekrva ju je intrigama pokušala odvojiti od dječaka kako bi ih poslala da žive s ocem jer ona nije bila dostojna odgajati sinove, a kćeri, to je manje važno, one mogu ostati s majkom. U dvjema sobama kuće koja nije njena kuća čekala je dan kad će je suprug izbaviti od prešutnog i podmuklog proganjanja. Otputovala je s djecom, svekrva je plakala, htjela je otići s najstarijim sinom u drugu zemlju. Starica je ostala u svojoj kući....

Pročitaj cijeli članak →