The Book and Beyond

Broj 1 - Godina 2 - 12/2011

Uvodnik

About a year and a half ago, or perhaps it was more, no one seems to remember the exact day anymore, when we decided to start [sic] – a Journal of Literature, Culture and Literary Translation, in our minds we had a small journal that would nevertheless stimulate debates and challenge authors to participate with their contributions in hope of offering a somewhat different view on various topics and themes that we think about in our professional life and work. We hoped for some hundred or perhaps two hundred pages of articles, essays and translations; we counted on contributions from our friends and colleagues from Croatia and secretly dreamed that someone from abroad will find our journal interesting enough to join in. And today, when we are releasing our third issue that counts well over five hundred pages of articles, essays and translations, with more than twenty authors from all over the world, we are safe to say that we more than exceeded our initial expectations and even our wildest hopes. ..

Pročitaj cijeli članak →
Izdvojeno

Rad će postaviti pitanje nudi li danas Mreža alat za “osnaživanje čitatelja”, kako je najavljivala hipertekstualna teorija devedesetih. Interaktivnost kao “prirodan” oblik pismenosti postala je ideologem razumijevanja elektroničke pismenosti. No je li danas uistinu riječ o demokratizaciji čitanja-pisanja putem odabira smjera, “kretanja” virtualnim prostorom teksta? Rad će naglasiti razliku između Web 2.0 žanrova i koncepcije hiperteksta te razliku tekstualne i vizualne pismenosti. Ono što ćemo ovdje nazvati “topografskom proizvodnošću” bitno se razlikuje od “distributivne proizvodnosti” kakvu danas susrećemo na Mreži. Mreža nije orijentirana isključivo na proizvodnju virtualnog dérivea, trodimenzionalnog prostora kretanja, već je riječ prvenstveno o komunikacijskom kanalu. Umjesto topografije, za Mrežu će biti ključno povezivanje bilo kojih dviju točaka i uspostavljanje kanala “distribucije”. Temelj distributivne strukture jesu mrežni protokoli, prvenstveno TCP/IP protokol koji omogućava peer-to-peer, izravnu komunikaciju dvaju računala. Kanali neovisne distribucije postojali su i ranije, prvenstveno u polju alternativnih ili opozicijskih kultura u obliku DIY praksi, no domet njihove distributivne mreže bio je slab. Mreža je kanal do sada nezamislive fleksibilne distribucije, nehijerarhijski kanal koji (digitalnoj) proizvodnji pripaja dodatnu vrijednost. Politička, ekonomska i kulturalna pitanja redefinirana su arhitekturom te protokolima koji tu arhitekturu definiraju. Protokoli su pravila koja su podređena socijalnom konsenzusu. U tom smislu politička teorija novih medija mora napustiti mit “osnaživanja čitatelja” i krenuti prema složenom tipu materijalne analize ili analize arhitekture te socijalnih pravila koja tu arhitekturu definiraju. Proizvodno-distribucijski subjekti i tekstovi naseljavaju sve mrežne komunikacijske kanale. Bloganje, Twitteranje, Facebookanje, Flickeranje, YouTubanje naših života dio je procesa lifestreama. Dio je ontologije elektroničkog identiteta ultimativni zahtjev za menadžeriranjem života koji se provodi translacijom identitetskih varijabli na Mrežu. ...

Pročitaj cijeli članak →

In fine-tuning Turusbek Madilbay’s rough dictionary translation (a ‘trot’) I became convinced that a good match between writers and editors or translators is essential. I imagine it’s tempting for a writer to throw up her hands, to abdicate responsibility and let the publishing houses use their stock translators, but I recommend that creative writers learn about the process of translation in order to find the best partner for putting their work into another language. The responsibility must never rest solely with the translator, who is always working with limited information and within temporal and fiscal constraints. It’s always, to some degree, piecework. I hope it’s not a breach of publishing protocol to read reviews of work by, and to solicit samples from, several literary translators, and then choose among them. A beginner will do the job more cheaply, but will the skill be there? Do not leave the job to chance. My spotty linguistic background was well-suited to working with a trot. I have never achieved true fluency in a language besides my native English. I have, however, studied academically, at one time or another, French, Ancient Greek and Latin. I have achieved a certain linguistic flexibility from them well as from tourist phrases which I have learned in Spanish, Italian, Greek, Turkish and Arabic. When vocabulary and grammar fail me, I can at least spot word roots and cognates. (I credit Latin teachers’ use of Caesar’s ciphers for my irrational belief that no overheard phrase in a foreign tongue can be as mundane as ‘I think the pickles are on the next aisle’ but instead must be, in significance, on par with an aphorism about crossing the Rubicon.) ...

Pročitaj cijeli članak →

What does the translator do? Does she transcribe, performing an almost technical function? Or is she an inventor, an interpreter, a kind of singer of lost songs? This is the question Benjamin posed as the translator’s task (Benjamin); here I explore the possibility that translation is liturgy. Translation as either a technical transcription or interpretive intervention neglects its core concern: ethics. Translation is dialogic, speaking from one language to another, yes, but also from a space between languages. The translator voices, though she does not author. The translator’s orientation is always towards respect for another voice – that of the source text. And the translator’s task is always impossible, insofar as total respect (ciphered as total fidelity) gives way to what is inevitably “lost in translation.” Whatever the translator does, she is oriented always towards managing this loss, towards the ethical stakes of this loss. Seen in this light, whether she transcribes or invents becomes a very different question....

Pročitaj cijeli članak →

U početku je to bio samo neki snažan instinkt samoočuvanja, samoobrane i ranjenog ponosa. Udarili su bez upozorenja, ranili nam mušku čast, povrijedili nas grubo, prostački, besramno, opljačkali, okupirali, zgazili teškim čizmama. Poludjeli smo od ljutnje. Tumarali pobješnjeli osunčanim cestama, neobrijani i zapušteni, kao skitnice. Tko se brinuo za izgled u te dane? Gledali smo se u oči zabrinuto, poznati i nepoznati, nastojali komunicirati, da svaki od nas shvati što drugi misli. Što će biti? Pitali smo se pogledom hoćemo li to progutati? Nećemo li nešto učiniti, konačno? Nitko nije znao.Kasnije su došli oni koji su prvi preuzeli inicijativu, ozbiljni, odlučni, sigurni. Pristupili su nam jednom po jednom, polako, hladnokrvno, procjenjujući, odmjerenim riječima, bez vidljive strasti. Okupili su nas u mala društva. Oni su govorili, mi bezizražajno slušali, skupljali njihove riječi i zabavljali se njima među sobom, kasnije, u samoći. Ujedinimo se čvrsto, govorili su, povežimo se svi Grci, gdje god pripadali, kakva god bila naša prošlost. Ostavimo po strani frakcije, ideologije, sve što nas može razdvojiti. Zaboravimo demokraciju, kraljevinu, desnicu i ljevicu, naše političke stranke i socijalni položaj. To sad nije bitno. Danas smo svi robovi, svi jednako udareni, jednako trpimo čizmu koja nas gazi. Jedan je cilj: sloboda. Nedopustivo je da razgovaramo o ičemu drugom pod čizmom. Uhvatimo se čvrsto za ruke, kao braća u nevolji, kao članovi iste, velike, složne, tople obitelji koja nas poziva da je spasimo. Kad se, neka bude sreće, oslobodimo, govorili su, opet ćemo steći unutarnju vlast, krenut ćemo ispočetka i vidjeti što će postati od naše zemlje. Ujesen je počelo nestajati zaliha hrane, izostalo je i nekog ljetnog obilja voća i povrća i iznenada se na nas spustila glad......

Pročitaj cijeli članak →