Future Insights

Broj 2 - Godina 9 - 06/2019

Uvodnik

The articles presented in the 18th issue of [sic] discuss, in broad terms, the ways in which literary and cultural phenomena manage to transcend the temporal and spatial framework into which they were born. They thus provide understandings and intuitions with continuing relevance, and their impact extends – regardless of when they were created – well into the future. In the opening article, Dejan Durić and Željka Matijašević analyze the concept of intensity through psychoanalytic lenses, as it evolves from the 1960s counterculture toward the present-day forms of capitalism. Krešimir Vuković delves into the imagery of classical literature and explores what insights Homer, Hesiod, and Callimachus offered for future authors. Finally, Korana Serdarević turns toward teaching methodology and tackles the issue of whether 19th century literature can help shape the views of today’s (and tomorrow’s) society. ..

Pročitaj cijeli članak →
Izdvojeno

The article focuses on a little-known text of the early 20th-century Russian Literature, The Earthly Paradise, or a Winter Night's Dream. Tales from the 27th Century (1903) by Konstantin S. Merezhkovsky, biologist and elder brother of the symbolist writer Dmitry Merezhkovsky. The Earthly Paradise is one of the most radical eugenic utopias of the future written around 1900 since it stages a radical post-humanistic concept – a new beginning of mankind through eugenics. Keywords: utopia, eugenics, biopoliticsU radu je je riječ o slabo poznatom tekstu ruske književnosti s početka 20. stoljeća, naziva Raj zemaljski, ili San zimske noći. Bajka utopija 27. stoljeća (Raj zemnoj, ili son v zimnjuju noč'. Skazka-utopija XXVII veka, Merežkovskij). Knjiga je izdana 1903. godine u Berlinu na ruskom i njemačkom jeziku. Autor romana je biolog Konstantin Sergeevič Merežkovskij, poznatiji kao teoretičar evolucijske teorije simbiogeneze i stariji brat ruskog simbolista Dmitrija Merežkovskog (Zolotonosov). Knjigu je Merežkovskij objavio u Berlinu, iz straha da bi je ruska cenzura mogla djelomično ili u potpunosti zabraniti zbog toga što je sadržavala kritiku kršćanstva....

Pročitaj cijeli članak →

The active function of monuments is one of the numerous core beliefs of the Russian society both during and after the Soviet era. In the Russian urban space, several monuments keep on rising and still attract an inextinguishable attention towards their symbolic meaning. This situation could lead to a suffocating idea of culture. In a country, the “monumentalization” of its heroes from a past culture, with its characteristic plastic rhetoric, tends to oversimplify the models of the collective memory and opts for static postures, “frozen-up” in a cultural canon. Within this research field, Russian antiquity deserves specific attention, due to the fact that contemporary literature takes a considerable role in redefining its features. The paper will cover some of the most original works that stand out from this literary trend, such as Tatyana Tolstaya’s novel The Slynx, Boris Akunin’s Altyn-Tolobas, and Evgeny Vodolazkin’s Laurus.Keywords: monuments, monumentalization, ancient Russian culture, collective memory, national canon, Tatyana Tolstaya, Boris Akunin, Evgeny Vodolazkin...

Pročitaj cijeli članak →

Bila jednom jedna problematična mlada žena koju su vlastiti roditelji zvali običnom pizdom. Drugi su je zvali drugim imenima, no budući da su je njezini roditelji veoma voljeli, dovoljno je bilo da je zovu običnom pizdom. I zato što su je veoma voljeli, nisu je izbacili iz kuće čak ni kad je neprestano krala njihove kreditne kartice, slupala majčin auto, poderala očevu odjeću, govorila im da su jebeni naborani kreteni i inače se ponašala kao, ono, obična pizda. Ali, budući da su je veoma voljeli, poduzeli su sve da joj pomognu i čak se odvažili odvesti je psihijatru. „Zavist zbog penisa”, rekao je psihijatar, „bez daljnjega. Vidio sam to već puno puta. Sve mlade žene njezine dobi boluju od toga čak i ako to ne priznaju. A samo zato što to ne priznaju, ne znači da od toga ne boluju. Ništa što pošten muškarac i malo poštenog bambusanja ne bi mogli izliječiti.”Zato što su je voljeli i zato što su debelo plaćali psihijatra, pustili su je da luduje po gradu s koliko je god novaca htjela, da ide u najbolje noćne klubove i odsjeda u najboljim hotelima. Nije da joj je trebao poticaj ili savjet oko toga kamo da ide. Ali bilo je lijepo što je to mogla učiniti uz dopuštenje roditelja (i psihijatra). ...

Pročitaj cijeli članak →

Novinar je najavio prilog o još jednoj pucnjavi, nakon čega su počele reklame. Još jednog nenaoružanog crnog tinejdžera ustrijelio je još jedan bijeli policajac. Nakon toga, džingl na jedanaestom programu prekinula je djevojčica kovrčave kose, koja je gđu Mendez podsjećala na njezinu Eloisu prije nego što je ova postala mrzovoljna tinejdžerka. Eloisina dvojnica pogledom je tražila ubruse. Mlijeko iz pahuljica prolila je po netaknutom kuhinjskom šanku, a njezina majka iz reklame istoga je trena počistila nered s osmijehom na licu iz kojeg se moglo iščitati, kako si samo dražesna svaki put kad zasereš kuću.„Opet ista priča”, rekla je gđa Mendez mužu. Nije joj bilo jasno zašto uporno želi gledati vijesti – sve te stravične pljačke, napade, nesreće. I politiku. Politika je još gora. Gđa Mendez na stolić je stavila vreli tanjur pun riže i graška pa pokupila dvije prazne limenke piva s poda. „Sad je samo pitanje vremena kad će susjedi opet početi prosvjedovati i gunđati.”...

Pročitaj cijeli članak →