Altered States

Broj 1 - Godina 8 - 12/2017

Uvodnik

Non-thematic issues always represent a challenge, mostly premised on defining and constructing a subtle thread that would, at least apparently, unify all of the numerous submitted papers, thoughts and opinions about a variety of different subjects. Sometimes the final product, the metaphoric body of our journal, is a harmonious and perhaps even optimistic reading of cultural, social and literary phenomena, while on some other occasions the projected and articulated themes and ideas tend to be a bit harsher, stronger and more explicit in their nature. Such is the issue in front of you; in spite of the cheerful and celebratory time of the year, the segment dedicated to culture and literature is defined by the somewhat gloomy overtones of the presented ideas, merging silently with the foreboding shadows and the unfriendly figure insidiously dominating our cover. However, the articulated themes and analyses, while inclined toward the darker states and altered perceptions of reality, still form a rich tapestry of research and scrutiny, actively and significantly contributing to contemporary debates on the subjects at hand...

Pročitaj cijeli članak →
Izdvojeno

Radionica prevođenja katalonske poezije / Mali Pašman 2017.Dragi čitatelju,Pred tobom je plod rada grupe prevoditelja i dvoje katalonskih pjesnika koji su se sastali na radionici prevođenja katalonske poezije u svibnju 2017. godine na otoku Pašmanu. U temeljima priče ovoga, sada već dugogodišnjeg, prevodilačkog projekta, slobodno se može reći, stoji prvi katalonski lektor na Sveučilištu u Zadru, Pau Sanchis Ferrer, ujedno i pjesnik koji objavljuje pod pseudonimom Pau Sif. Pau je 2010. sudjelovao na 19. izdanju seminara prevođenja poezije u organizaciji Institució de les Lletres Catalanes, koji se tradicionalno održava u Farrera de Pallars, zabačenom mjestu u katalonskim Pirenejima. Tom su se prilikom na katalonski prevodile pjesme Marka Pogačara i Dinka Telećana. Potom je Pau predložio da se neka vrst uzvratnog susreta održi kod nas, u Hrvatskoj, u Zadru, u sličnim uvjetima. To se zbilo već u prosincu 2010, uz potporu različitih katalonskih institucija i našega Ministarstva kulture. Izbor je, iz praktičnih razloga, pao na Mali Pašman gdje smo naišli na odlične domaćine, a otok je dovoljno izoliran, ali i dostupan te stoga prikladan za ovakvo bavljenje poezijom, možda još i više njezinim prevođenjem....

Pročitaj cijeli članak →

Rape is a crime so close and personal, a trauma so individual, yet an experience so grotesquely impersonal, collective and inherent in our culture that it has a distinct place in the artistic practice of many feminist authors fighting for a voice where the cry had been muffled, refusing to be reframed into another masculinist fantasy of violence. Resistance through performance art as a mode of expression, its power and limitations, is what this article attempts to approach and start to untangle. When it comes to the artistic mode that prides itself most on its closeness to life and body – when there is pain, the pain is real – this paper aims to answer the following questions: how does one approach a violent invasion of a person’s body and self in a culture that perpetuates the mass psychology of rape (Brownmiller), and what can it mean to those who stand by and watch? Keywords: rape, feminism, performance art, autobiography, representation, representability, pain ...

Pročitaj cijeli članak →

Princeze nikada ne umiru. Udaju se i žive sretno do kraja života. "Ideja će mi sinuti kad se najmanje budem nadala", kaže Alice, "uvijek je tako. Neću očajavati." Upravo sjedi na kauču držeći bilježnicu u rukama u koju je trenutak prije, velikim štampanim slovima na vrhu lista, upisala "ideje za Afonsov rođendan". Pažljivo je povukla pet strelica i svaku označila brojem. Poslije toga nije napisala više ništa. Ovo je već sedmi popis koji radi otkako je sjela. Pogleda uprta prema dnevnom boravku, oko kažiprsta lijeve ruke mota plamen jarkoplave kose, kao u lutke."Kako se to smišlja neka ideja", upita se šapatom koji je uvježbala još u mladosti, "kako?" ...

Pročitaj cijeli članak →

Jutro je i muškarac u plavoj kućnoj haljini, kojega sada svi zovu Starac, skoro je sat vremena proveo uz kaveze hraneći kuniće. Iziđe u vrt, gdje se njegova supruga upravo brine o biljkama, i sagne se pokraj nje, pred svježe presađeni kaktus. Čuperak ravne i sive kose padne mu preko naočala. Prsti su mu prljavi te ga nevoljko pokuša ukloniti nadlanicom, ali čuperak iznova padne. Trebat ću posjetiti frizera, kaže, i neko vrijeme razgovaraju o tome. Oboje se slažu da je opasno izlaziti. Nisu prošla ni tri mjeseca od napada na kuću, i još uvijek su vidljive, na ciglenim zidovima spavaće sobe i na blindiranim kapcima na prozorima, lepeze rupa što su ih ostavili meci. Organizacija, čak i raštrkana, uspjela je u međuvremenu prikupiti novac da se vila osigura. Podignut je vanjski zid, izgrađeno sklonište s krovom od armiranog betona, drvena dvorišna vrata zamijenjena su čeličnima s alarmom, podignuta su tri nova tornjića za nadgledanje okolnih ulica. Štoviše, između tornjeva razvukli su bodljikavu žicu i elastičnu mrežu da odbija granate. Vlada ove vruće i egzotične zemlje, jedina koja ih je pristala primiti, posramljena napadom, utrostručila je broj stražara. Pa ipak, on zna da mu nema spasa. Ja sam vojnik, odgovorio je jednim novinama nema dugo, i primjećujem da su sve karte protiv mene. Zna i to da je jedino on ostao od izvorne skupine: sve su druge već sredili. Sam je, piše njegova supruga, i hodamo ovim tropskim vrtom okruženi duhovima prosviranih lubanja. Od kuće su sada napravili tvrđavu, istina, ali svaka je tvrđava ujedno i zatvor. Više ne mogu ni pomišljati na izlazak. Ne brini se, kaže supruga, ja ću to srediti: frizer će doći....

Pročitaj cijeli članak →