Altered States

Broj 1 - Godina 8 - 12/2017

Uvodnik

Non-thematic issues always represent a challenge, mostly premised on defining and constructing a subtle thread that would, at least apparently, unify all of the numerous submitted papers, thoughts and opinions about a variety of different subjects. Sometimes the final product, the metaphoric body of our journal, is a harmonious and perhaps even optimistic reading of cultural, social and literary phenomena, while on some other occasions the projected and articulated themes and ideas tend to be a bit harsher, stronger and more explicit in their nature. Such is the issue in front of you; in spite of the cheerful and celebratory time of the year, the segment dedicated to culture and literature is defined by the somewhat gloomy overtones of the presented ideas, merging silently with the foreboding shadows and the unfriendly figure insidiously dominating our cover. However, the articulated themes and analyses, while inclined toward the darker states and altered perceptions of reality, still form a rich tapestry of research and scrutiny, actively and significantly contributing to contemporary debates on the subjects at hand...

Pročitaj cijeli članak →
Izdvojeno

Faruk Šehić je jedan od najpoznatijih, najpriznatijih i najboljih savremenih bosanskohercegovačkih i slavenskih pisaca koji je putem prevoda, do sada prvenstveno njegovog slavnog romana Knjiga o Uni (2011) na mnoge jezike, već afirmisan i u svjetskoj književnosti. Bogatstvo i visprenost njegove književnosti, kako proze, tako i poezije, u kombinaciji s jednostavnošću njegovog bića, onom kompleksnom jednostavnošću kakvu mogu imati samo vrhunski intelektualci, i to čovjek koji misli – koji je, dakle, prvo čovjek, a onda biće koje misli, za razliku od pukog mislioca, kako je to o američkom učenjaku rekao američki pisac Ralph Waldo Emerson u svom govoru održanom na Harvardu, 31. 8. 1837. godine, a što se može odnositi i na univerzalnog intelektualca – već su uveliko obilježili bosanskohercegovačku i post-jugoslovensku regionalnu književnost i pojavnost. Do sada je objavio sljedeće knjige: Pjesme u nastajanju (2000), Hit depo (2003), Pod pritiskom (2004), Transsarajevo (2006), Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina (2007), Knjiga o Uni i Moje rijeke (2014). Dobitnik je cijenjenih nagrada i priznanja. Između ostaloga, za roman Knjiga o Uni dobio je nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen na govornom području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u 2011. godini, a zatim i nagradu Europske unije za književnost – EUPL 2013. Za zbirku poezije Moje rijeke dobio je nagradu „Risto Ratković“ za najbolju objavljenu knjigu pjesama u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori za 2013-2014. godinu i Godišnju nagradu Društva pisaca BiH za najbolju knjigu objavljenu u 2014....

Pročitaj cijeli članak →

i tako čitava života.(Boscalt)Misaelu AlermuU cik zore, kada se prođu Sobrebosc i Teieda, vidi se kako izlazi tekst, sjajan i velikih ruku, koji crtamo ili pišemo, koji hoda i vidi nas gdje dolazimo.No, kada se smrači, diže se i sve nam obavije; i kreće se među stablima, ne bi li mu pokazao puteve i mjesta na kojima se krije.Víctoru SunyoluMost je, ili ne, tek prijelaz, da, prijelaz, koji postavljaš jer želiš preko rijeke, pa uzimaš trupce i brezovu koru i nešto kamenja i odjednom to više nisu trupci ni brezova kora ni kamenje: to je most, ili ne, tek prijelaz, da, prijelaz.Postavio si ga da bio prešao preko i da zatim padne; no ispada da si prešao rijeku i da si na istoj strani kao i prije pa sad tražiš još trupaca i breza i kamenja…[FRAGMENT]Joanu Ferreru GracijiKada spusti se Noć, stvari se približavaju i nalikuju jedna drugoj; no, kada svane Dan, malo pomalo, nalikujući jedna drugoj, odvajaju se, kao stabla od zemlje ili riječi od tijela.Za Mariliin Vassenin...

Pročitaj cijeli članak →

Jutro je i muškarac u plavoj kućnoj haljini, kojega sada svi zovu Starac, skoro je sat vremena proveo uz kaveze hraneći kuniće. Iziđe u vrt, gdje se njegova supruga upravo brine o biljkama, i sagne se pokraj nje, pred svježe presađeni kaktus. Čuperak ravne i sive kose padne mu preko naočala. Prsti su mu prljavi te ga nevoljko pokuša ukloniti nadlanicom, ali čuperak iznova padne. Trebat ću posjetiti frizera, kaže, i neko vrijeme razgovaraju o tome. Oboje se slažu da je opasno izlaziti. Nisu prošla ni tri mjeseca od napada na kuću, i još uvijek su vidljive, na ciglenim zidovima spavaće sobe i na blindiranim kapcima na prozorima, lepeze rupa što su ih ostavili meci. Organizacija, čak i raštrkana, uspjela je u međuvremenu prikupiti novac da se vila osigura. Podignut je vanjski zid, izgrađeno sklonište s krovom od armiranog betona, drvena dvorišna vrata zamijenjena su čeličnima s alarmom, podignuta su tri nova tornjića za nadgledanje okolnih ulica. Štoviše, između tornjeva razvukli su bodljikavu žicu i elastičnu mrežu da odbija granate. Vlada ove vruće i egzotične zemlje, jedina koja ih je pristala primiti, posramljena napadom, utrostručila je broj stražara. Pa ipak, on zna da mu nema spasa. Ja sam vojnik, odgovorio je jednim novinama nema dugo, i primjećujem da su sve karte protiv mene. Zna i to da je jedino on ostao od izvorne skupine: sve su druge već sredili. Sam je, piše njegova supruga, i hodamo ovim tropskim vrtom okruženi duhovima prosviranih lubanja. Od kuće su sada napravili tvrđavu, istina, ali svaka je tvrđava ujedno i zatvor. Više ne mogu ni pomišljati na izlazak. Ne brini se, kaže supruga, ja ću to srediti: frizer će doći....

Pročitaj cijeli članak →