The Anatomy of Love

Broj 2 - Godina 7 - 06/2017

Uvodnik

In All About Love: New Visions, bell hooks observes that we are constantly exposed to messages telling us that the workings of love are mysterious and its agency unfathomable; that love is, in other words, only invaluable if it remains unexplained and unknowable. hooks argues that knowledge is a crucial element of love and that understanding its forces does not detract from its importance and value; on the contrary, it enriches the experience of love. More recently, Alain Badiou has in In Praise of Love similarly claimed that love is a ‘truth procedure,’ the kind of experience through which the truth about Two is constructed...

Pročitaj cijeli članak →
Izdvojeno

Pokojnici stavljaju šećer samo onda kad im gurnemo žličicu u ruku i sami opisujemo kružnicu po dnu šalice. Kristalići šećera imitiraju tornada, zračni vrtlozi postavljaju listiće čaja na vrtuljak. Vrte se i nakon što su se žličice, odložene na tanjuriće, ohladile. Neka bude pokret. Neka mrav bježi preko stolnjaka vukući mrvicu kolača. Treba nam osa iznad stola. Neka nešto zuji. Neka ukine tišinu te scene, prije nego što pokojnici progovore jezikom koji smo za njih sastavili od tankih papirića sačuvanih riječi. Prije nego što se skrijemo iza njihovih leđa i počnemo govoriti umjesto njih, zamišljajući da miču usnama. Poslije ćemo nad tanjure prinijeti njihove prste koji će razlomiti kekse, pokupit ćemo mrvice njihovim jagodicama, koje ćemo mi polizati. Na kraju, umorni od težine marioneta, spustit ćemo njihove ruke na koljena, prihvaćajući da tu završava i popodnevni čaj i uspomena. Pokojnici se ne odijevaju sami. Mi to činimo za njih. Isto je i sa češljanjem, brijanjem, stavljanjem ukosnica i zakopčavanjem manžeta. I s paljenjem peći i micanjem čajnika koji pišti. ...

Pročitaj cijeli članak →

[...] opatica je žena, ali žena koju se ne vidi svaki dan. Muškarci je se ne mogu nauživati u svakodnevnom ophođenju, stoga je žele s još većim žarom, skrivena je, zakukuljena, odsječena od svijeta u samostanu, u zatvoru, u beskrajnom zdanju u kojem se iza svakih vrata skrivaju još jedna. Carlos Fuentes, Constancia i druge priče za djeviceBože, oprosti mi. Možeš razumjeti silnu mahnitost u mojim prstima, vulkansku i suspregnutu potrebu mojih usana, vrelinu, i, o moj Bože, miris. Mnoštvo mirisa, otporne dlačice, znoj, znoj, prosta ruka, neobuzdana, poremećena, gruba. Gruba ruka kreće se u rupi, u kaljuži mojega bića. Svjedok – noć: pozornica za nasuprotnosti, noge i raskriljene proscenije, predstava uživo odakle se mrijeste strašne sablasti. Hitnem se s vrhunca svoje vjere, tijelo mi se razvaljuje u prah: prah koji se slobodno kreće, prah koji živi, prah koji je daleko od tebe, Gospodine. Jer griješim s golemim užitkom! I griješim misleći oživjeti. Gospodine, ja umirem od užitka u rukama, jezik traži ono što ne može dodirnuti, slina curi preko otvora; stenjem od trenja grješnih ruku, stenjem, vapim nijemo, ne da bih ti protuslovila, stenjem ne bih li te spoznala; pripojila. Svaka moja pora mjesto je otvorena dijaloga – začepljena znojem i magijom, bludi i slinom. Ruke, nezaustavljive, diraju mi kožu, rupe, mrse dlačice, prodiru divlje kao da nisam ni svoja, ni njihova gospodarica. Ruke puštaju da po njima curi slina s kojom prvo nisam znala što bih, onda sam je prisvojila, pa poslije tražila u iskusnu ritmu. Slina, proziran mulj, nedolično teče iz duše, predaje me na milost noći i mene same, curi, širi se prema netaknutim otvorima, olakšava mi pristup uskim, zabranjenim prolazima, Gospodine. Jer nastojala sam biti, bila sam u zabranjenim i uskim prolazima; zato griješim, Gospodine: s glazbom koja mi klizi niz dušu, s mutnom slinom, obilatom, demonskom, kola mi utrobom, prodire mirisom, miluje usta, zatiljak, pazuha, prepone, noge, oči i dlačice, Gospodine, na rukama uredne, na bedrima neupadljive, na pazusima skrivene, na nogama zanemarene, na ušnim resicama osjetljive, na preponama… na preponama, Gospodine, izazovne dlačice… isprva su štitile, onda bile vlažne, zatim lelujave i sasvim opijene tisućama mirisa, podatne, prostituiraju se meni, mojim rukama, mojim prstima, danju finima, noću faličkima, zorom oštrima. Pola noći. Pola moje sladostrasne propasti, nagovještaja, i na neki način, Gospodine, kunem ti se, spasa. Odjednom, bît ima više smisla u tjelesnosti: tvoja svjetlost čini mi se jednakom, ali jasnijom; tijelo mi se odmara, ali leluja; oblaci su na nebu, ali bliže; vjetar ništa ne govori, ali čujem njegove prijekore. Znoj se suši dok ležim i drhtim od same sebe, putenosti, usana u lavi. Umjesto da se probudim, zaspim: tijelo mi se budi iz transa, tone u san. Prsti se povlače, nastupa mir. Prsti gube na oštrini, varci, brzini, ratnom umijeću. Poprimaju stvarnu dimenziju: samo su prsti. A ti ne govoriš ništa, Gospodine. Ležim naga, prekrivena sumnjama i urednim dlačicama. Ruke su mirne. Poravnam kosu što mi vraća srce na mjesto. Svijet je jedna jedina svijeća koja gori bez straha da će izgorjeti. Ništa ne govoriš. Možda nemaš više što dati mojim pijanim rukama. ...

Pročitaj cijeli članak →

Alciphron's Letters (2nd or 3rd century AD) belong to Greek fictional epistolography, a subgenre whose literary conventions forbid direct portrayals of nudity or physical contacts. However, once the author chose erotica as a prevalent theme for his letters, he found himself entrapped; he had the obligation to obey the “chastity” of the literary subgenre and avoid any drifts into pornography and impropriety, but, at the same time, he was expected to satisfy his readers' curiosity and tantalize their imagination with shy innuendos. Consequently, he had to make sure that his stylistic devices used for erotic allusions (metaphors, metonymies, euphemisms etc.) were as vivid and various in origin as possible. Those erotic expressions are at the focus of this paper. In accordance with the given theme, the ones that contain the idea of violence, conflict, and warfare or its consequences are scrutinized. Once the erotic expressions of this kind are detected, they will be placed into a wider context. Their importance (both quantitative and qualitative) and their meanings achieved in the “domicile” letters will be determined. Furthermore, the examples will be compared with similar ones from Philostratus' and Aristaenetus' letter-collections. The final goal of the paper is to define the comprehensive role of “violent” erotic expressions in the literary subgenre as a whole. ...

Pročitaj cijeli članak →

The paper analyses film adaptations of the play Der Besuch der alten Dame written by the Swiss author Friedrich Dürrenmatt with special focus on how they thematise love. Dürrenmatt’s play is in its essence a tragic comedy that deals with the issue of greed and the distortion of basic moral values such as honesty and sincerity that are then also turned into greed, culminating in the justification of violence and murder for profit. The film adaptations that are analysed in the paper are the German version from 1959, the American version from 1964, and the newest German version from 2008. The analysis shows that the American and the newest German version do not adhere to the original pattern in terms of representing the love and relationship between the two main characters, Claire and Alfred. It is important to stress that love is the trigger that directs the plot to its end. The role that love plays in the film adaptations is the key factor that influences whether the end is tragic or not, which depends also on the historic, social, and cultural context in which the adaptations were filmed. Furthermore, the paper includes an analysis of the metamorphosis of a love that cannot die into a love that cannot be sustained: Eros, powered by the libido of the main characters Claire and Alfred in the past, slowly progresses until it turns into the destructive death drive of Thanatos. The analysis simultaneously explores to what extent each film adaptation imitates the original destructive discourse of love present in Dürrenmatt’s play. ...

Pročitaj cijeli članak →