(Dis)placements

Broj 1 - Godina 6 - 12/2015

Uvodnik

The point at which all the texts collected in this issue of [sic] converge is the contended problem of (non-)belonging to a certain physical or imaginary place, with the accompanying experience of being displaced, replaced, or misplaced. The anxiety of displacement creates an increasing need – now perhaps more visible in contemporary societies than ever before– to move beyond the existing boundaries and limitations in a perpetual search of a place of one’s own, or otherwise place the fragmented experience of life within some spatial framework. Various aspects of and approaches to the broad concept and forms of displacement(s) provide the basis for considerations of artistic, literary and social phenomena offered by [sic]’s authors. ..

Pročitaj cijeli članak →
Izdvojeno

EstagfirullahInna Lillahi wa inna ilayhi raji'unda će plutati. Pa, mislim da me dom ispljunuo, nestanci struje i policijski sat kao jezik uz klimavi zub. Bože, znaš li kako je teško pričati o danu kada te vlastiti grad vukao za kosu, kraj starog zatvora, kraj školskih vrata, kraj gorućih torza nabijenih na stupove kao zastave? Kada upoznam druge nalik sebi, prepoznajem čežnju, nedostajanje, sjećanje na pepeo na njihovim licima. Nitko ne napušta dom osim ako dom nisu usta morskog psa. Nosila sam tu staru himnu u ustima tako dugo da više nije bilo mjesta ni za jednu drugu pjesmu, drugi jezik i drugi govor. Poznajem strah koji te prekriva, u potpunosti guta. Rastrgala sam i pojela svoju putovnicu u hotelu zračne luke. Naduta sam jezikom koji si ne mogu priuštiti da zaboravim.*Znam da je nekoliko stvari istinito. Ne znam kamo idem, a odakle dolazim nestaje, nisam dobrodošla i moja ljepota ovdje nije ljepota. Moje tijelo gori sramom nepripadanja, moje tijelo žudi. Ja sam grijeh sjećanja i odsustvo sjećanja. Gledam vijesti i usta mi postaju umivaonik pun krvi. Redovi, formulari, ljudi za stolovima, posjetnice, imigracijski službenik, pogledi na ulici, hladnoća koja se nastanjuje duboko u moje kosti, satovi engleskog u večernjim satima, udaljenost koja me dijeli od doma. Ali, elhamdulillah, sve je ovo bolje od mirisa žene u plamenu, ili kamiona punog muškaraca koji izgledaju kao moj otac, koji mi čupaju zube i nokte, ili četrnaest muškaraca između mojih nogu, ili pištolj, ili obećanje, ili laž, ili njegovo ime, ili njegova muškost u mojim ustima. ...

Pročitaj cijeli članak →

Edgeworth je na televiziji gledao memoare o autobusnoj vožnji u Hitchcockovom uratku Sretni Jim kad je zazvonio telefon. Pauzirao je posebno kolekcionarsko izdanje Obiteljske zavjere i podigao stražnji dio naslonjača. Posegnuvši za slušalicom, primijetio je kako su kazaljke na satu zatrzale prema ponoći. „Halo?“ rekao je, pa za manje od sekunde ponovio: „Halo?“„Je li to gospodin Edgeworth?“Nije prepoznao ženin glas premda nije niti znao neku ženu koja bi ga imala razloga nazvati. „Pri telefonu“, rekao je.„Gospodin Eric Edgeworth?“„Još uvijek niste u krivu.“„Imate li par minuta, gospodine Edgeworth?“„Ne treba mi popravak kompjutora. Nisam imao nesreću na radu, niti bilo gdje drugdje. Ne kupujem ništa i neću vam reći gdje i što kupujem. Moji politički stavovi su moja stvar, kao i sve ostalo o čemu trenutačno razmišljam. Nisam nikad pobijedio na natjecanju, tako da se nemojte niti truditi tvrditi drugačije. Ne idem na godišnji u inozemstvo, tako da mi ne morate niti pokušavati prodati nešto ondje. Ni ovdje ne idem nikuda iako vas se ni to ne tiče. Želite li još nešto znati?“...

Pročitaj cijeli članak →

Disability studies has a history of distinguishing the “dichotomy” between the biological and the cultural identity of the body and the attempts to deal with this conflict. Identity is divided into two registers of knowledge: the corporeality of the body and cultural ideas about the normal body. In his former two books, Enforcing Normalcy: Disability, Deafness, and the Body (1995) and Bending over Backwards: Disability, Dismodernism & Other Difficult Positions (1995), Lenard Davis tries to locate these focal points of entanglement between the biological and cultural. In Enforcing Normalcy, Davis attempts to analyze the historical origin and instrumentalization of the concept of the normal body (2), whilst in Bending over Backwards, he introduces the critical concept of dismodernism – a way of rethinking postmodern concerns with identity and how these relate to disability studies (27-31). In his third book, The End of Normal: Identity in a Biocultural Era, Davis explores a wholly new avenue of identity under the concept of biocultures. ...

Pročitaj cijeli članak →

This paper examines the influence of Aristotle’s theory of place (topos) on the conceptualization of cultural universality. Its main focus is in reinvesting the thought of Baruch Spinoza and Henri Bergson surrounding the fossilized spatial boundaries that limit understanding in order to scrutinize both the virtual and figurative processes inherent to the sketching of a universal human plane outside of local custom in certain literary works. This investigation yields a concept of “figurative agency” that is then delineated in the Tao Te Ching and Stevenson’s The Strange Case of Dr. Jekyll and Mr. Hyde in order to demonstrate how the concept might serve as a bridge between the extended space of a national culture and the virtual plane invested by world literature.Keywords: world literature, Henri Bergson, Spinoza, figurative agency, The Strange Case of Dr. Jekyll and Mr. Hyde, Tao Te-Ching, literary epistemology

Pročitaj cijeli članak →